Bivša savezna kancelarka Angela Merkel apsolvirala je prošlih dana dva termina. U Zakladi Helmuta Kohla (naslovna fotografija) je susrela svog nasljednika, aktualnog šefa stranke CDU, Friedricha Merza, s kojim ju povezuje međusobna antipatija. A u Goslaru je održala govor na proslavi 1100. jubileja tog njemačkog grada. I sve je to bilo uobičajeno nespektakularno. I nije baš rekla nešto jako važno ta žena, koju su mnogi jako dugo obožavali kao „spasiteljicu“ zapadnog svijeta – prije svega u vremenima u kojima je u Washingtonu vladao Donald Trump.
A inače, što se događa s njom? Merkel, kako je nedavno objavila, u jesen 2024. planira objaviti svoje memoare. Ali inače je sve nekako mirno oko žene koja je Njemačkom vladala dugih 16 godina. A ta era je tek nedavno došla kraju.
Savjeti Angele Merkel
Razlog za to je naravno ponajprije sama Merkel, ona je ispunila ono što je bila najavila – njoj javnost očito više nije potrebna. Ali prije svega valja naglasiti da se u proteklih dvanaest mjeseci od saveznih izbora u Njemačkoj dogodilo jako puno toga, i zato se nekako ima osjećaj da je prošla cijela vječnost otkako Merkel više ne stoluje u berlinskom Bundeskanzleramtu.
U aktualnoj zastrašujućoj situaciji koja vlada u svijetu Merkel jedva da itko pita za savjet ili procjenu, i to zato što se može steći dojam da je ona svom nasljedniku Olafu Scholzu (SPD) i njegovoj „semafor-koaliciji“ u amanet ostavila popriličan nered. Više od desetljeća i pol nije napravila ništa po pitanju njemačke energetske ovisnosti o Rusiji. Prespavala je digitalizaciju zemlje. Do iznemoglosti se štedjelo po pitanju infrastrukture i javnih ustanova. Pokazala je veliko srce kada je 2015. rekla da su u Njemačkoj izbjeglice dobrodošle, ponajprije iz Sirije – ali nakon toga se više nije brinula oko uvođenja reda u proces doseljavanja.
Kurs Angele Merkel
I zato je način na koji se na Angelu Merkel gleda danas sasvim drugačiji od pogleda prije godinu dana – to vrijedi i za aktualnu vladajuću koaliciju, ali i za njezini stranku CDU. Nema baš puno priče o njezinoj opuštenosti, o njezinoj (slabo izraženoj) taštini, nema ni puno riječi o njezinoj „normalnosti“. Ne, Merkel se označava odgovornom za političke odluke koje je donosila. Ali ju se smatra odgovornom i za ono što je propustila napraviti.
Naravno da bi bilo jeftino predbaciti joj da je pogrešno procijenila ruskog predsjednika Putina, da ga je podcijenila kao opasnost. To isto su napravili skoro sve zapadni političarke i političari. Ali ono što joj se može predbaciti je njezin politički stil – da od Nijemaca traži što je moguće manje, da ih optereti što je moguće manje. Vremena u kojima je takva politika bila moguća su definitivno prošla.
Politika Angele Merkel
Merkel je na otvaranju Zaklade Helmuta Kohla u Berlinu rekla da se riječi ruskog predsjednika Putina moraju shvatiti ozbiljno, da se treba pripaziti na vrijeme koje će doći nakon rata. To stvarno zvuči kao poruka iz nekog drugog, skoro potonulog svijeta. Opasnost da se ratobornog vladara Kremlja ne shvati ozbiljno danas doista ne postoji. Ali što bi to, o čemu i koji političar trebao s njim razgovarati u vremenima u kojima se Putin priprema za opću mobilizaciju svoje zemlje?
Možda će jednoga dana povijesna ocjena Angele Merkel biti nešto blaža ako Zapadu, ako Njemačkoj, pođe za rukom da prebrode najtežu krizu nakon Drugog svjetskog rata. Ovih nekoliko mjeseci koji su prošli otkako je Merkel napustila Kancelarski ured u Berlinu do temelja su promijenili ovu zemlju. Privreda i društvo duboko zabrinuti gledaju u budućnost. To nije krivnja Angele Merkel. Ali to s druge strane samo odaje što je ona zapravo tijekom tih 16 godina na vlasti mogla sve napraviti. Samo da je bilo malo više hrabrosti.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu