"Postoji li neki protuotrov?", pita se 94-godišnja Anita Lasker-Wallfisch suočena sa širenjem antisemitizma. "Vjerujem da ga za to nema", kazala je u svom govoru nakon što je dobila Njemačku nacionalnu nagradu u Berlinu. Ovu nagradu jednom godišnje dodjeljuje Njemačka nacionalna zaklada osobama ili institucijama za njihov angažman na ciljevima koji su ciljevi i same zaklade. Njihov fokus je na "idejama njemačke nacije i određenju nacionalnog identiteta u ujedinjenoj Europi" - tako stoji u osnivačkom manifestu zaklade iz 1993. godine.

Ovu vodeću misao "ne bismo smjeli prepustiti ni ekstremnim političkim snagama niti protivnicima europskih integracija", podsjetio je bivši njemački predsjednik Horst Köhler na početku ceremonije. On je zapravo ovim upozorenjem citirao dijelove osnivačkog manifesta koji su i danas "tjeskobno aktualni". Gostima u francuskoj Friedrichstadtkirche u Berlinu je bilo jasno na što se misli: na jačanje desnice u Europi.

Govoriti o onome što se dogodilo

To jačanje se jasno moglo vidjeti i prošle nedjelje na pokrajinskim izborima u Saskoj i Brandenburgu u uspjehu desničarske Alternative za Njemačku (AfD). Jer, vodeće ličnosti ove stranke imaju desno-ekstremističku prošlost i zahtijevaju preokret u njemačkoj politici sjećanja. Anita Lasker-Wallfisch je dugo mislila da je ovakav razvoj događaja u Njemačkoj nemoguć.

Ona je bila uvjerena, isto kao i njezina sestra Renata, koja je takođe preživjela holokaust, da bi mogla promijeniti svijet. "Mi ćemo govoriti o onom što se dogodilo i to će biti kraj antisemitizma." Čovjek je tako naivan kada je mlad, kazala je ova 94-godišnjakinja o svojoj nadi koju je gajila prije 74 godine. Čelistica iz tzv. Djevojačkog orkestra u Auschwitzu govorila je o starom i novom antisemitizmu. Njegov trag vodi još u grčko-rimsko antičko doba, a doživljava procvat u "netoleranom, mizantropskom društvu koje mrzi sve strano a u kojemu mi, na žalost, danas živimo".

"Neumorna u borbi protiv antisemitizma"

Napustila je Njemačku zaklinjući se da se nikada neće vratiti. Na sreću je, kaže, "sve ispalo drugačije". Ona i sama zna koliko je mržnja besmislena, jer "njome na kraju čovjek truje sam sebe". Tako je od 80-ih godina prošlog stoljeća, Anita Lasker-Walfisch koja živi u Engleskoj, stalno dolazila u Njemačku i prije svega učenicima u školama pričala svoju životnu priču. "Ona je neumorna, jaka veteranka u borbi protiv antisemitizma", stoji u obrazloženju zaklade.

Laudatio je držao aktualni predsjednik Njemačke, Frank-Walter Steinmeier koji je tražio odgovore na pitanja: "Tko može znati što znači govoriti kao netko tko je preživio holokaust? Kako je uopće moguće govoriti o preživljenom kada jezik koji je čovjek učio za to nema riječi?" Anita Lasker-Wallfisch rođena je 1925. u Vroclavu (njem. Breslau) kao kćerka jedne njemačko-židovske obitelji u kojoj je biti Nijemac značilo "voljeti muziku Bacha i Bethovena". Steinmeier se poslužio riječima koje je sama čelistica jednom izgovorila. "Glazba je zloupotrijebljena kao nešto što daje takt vojnim paradama i kao sentimentalna duhovna okrjepa ubojica".

Anita Lasker-Wallfisch je u siječnju 2018. povodom obilježavanja sjećanja na holokaust u Bundestagu održala centralni govor. Dobitnica nagrade Njemačke nacionalne zaklade tvrdi: "Židov je postala pogrdna riječ". A moderni antisemitizam je, ukazuje, "na žalost još uvijek onaj stari".