"Ako će se u egipatskim knjižarama pojaviti izraelske knjige, vlastoručno ću ih spaliti." Tu je rečenicu prije nekih godinu dana izrekao egipatski ministar kulture Faruk Hosni. Tada ga je jedan zastupnik Stranke muslimanske braće zaustavio u zgradi parlamenta u Kairu i rekao mu da su egipatske knjižare i knjižnice pune knjiga iz Izraela. Na tu tvrdnju ministar je odvratio gore navedenom rečenicom. Kasnije je izjavio kako je tim drastičnim odgovorom samo htio jasno reći kako u Egiptu nema knjiga iz Izraela, a tvrdio je i da nikada nije govorio o spaljivanju.

Kod kuće na glasu kao liberal

Za bolje razumijevanje tog dijaloga između ministra i zastupnika valja napomenuti da je Faruk Hosni, koji je završio studij slikarstva, kod vjerskih radikala u zemlji na glasu kao liberal. Tako ga je izjava iz studenoga 2006. godine, kada je rekao da je nošenje tradicionalne muslimanske marame "korak unazad", zamalo stajala ministarskog položaja. Dakle, pitanje o izraelskim knjigama bilo je provokacija usmjerena na jedan drugi odlučujući aspekt: napete odnose Egipćana, posebice intelektualaca i kulturnjaka, prema susjednom Izraelu. Jer, nakon 30 godina postojanja mirovnog sporazuma suradnja između Kaira i Tel Aviva funkcionira, doduše, na političkoj i gospodarskoj, ali ne i na društvenoj ili kulturnoj razini. Jedan pisac filmskih scenarija je omalovažavan zbog toga što je zbog istraživanja putovao u Izrael, jedan film nije smio biti prikazan jer se djelomično događa u susjedoj državi, a kada je na filmskom festivalu u Dubaiju trebao nastupiti i jedan izraelski film, svi su egipatski filmaši zaprijetili bojkotom.

Kritika zbog cenzure

Obrazloženje Kaira je uvijek jednako: normalizacije odnosa neće biti tako dugo dok Izrael napada palestinska područja i ne sklopi mir s Libanonom i Sirijom. Kada bi se Hosni usprotivio tom stajalištu, vjerojatno bi morao napustiti vladu. Jer, u Kairu antiizraelsko držanje takoreći spada u opis radnog mjesta ministra kulture. No, što bi se dogodilo kada bi taj isti ministar postao direktor UNESCO-a? "Onda bih putovao i u Izrael", odgovorio je na to pitanje Faruk Hosni i objasnio kako onda više ne bi bio predstavnik Egipta nego svjetske kulturne baštine. I kao da je želio potvrditi istinitost tih svojih namjera, naredio je prevođenje židovskih rukopisa na arapski i pozvao na gostovanje u Kairo Daniela Barenboima. Bio je to signal upućen zapadnom svijetu, koji je kod kuće izazvao val oštrih kritika. No, to nije jedini razlog nezadovoljstva u Egiptu. Umjetnici i književnici se bune zbog cenzure i kažu: tko u vlastitoj zemlji tako malo čini za slobodu kulture, nije pogodan za upravljanje UNESCO-om. Naravno, to je argument koji unaprijed isključuje mogućnost kandidiranja svakog tko dolazi iz jedne nedemokratske zemlje.

Ako će Faruk Hosni u listopadu stvarno biti izabran za generalnog direktora UNESCO-a, mogao bi se tada teoretski založiti i za ukidanje cenzure širom svijeta. A Egipat bi nakon više od 20 godina napokon dobio novog - ministra kulture.

Autor: Esther Saoub/Andrea Jung-Grimm

Odg. ur.: S. Matić