Vjerojatno je to ljudski: poslije šoka, bijesa i tuge za mrtvima u terorističkom napadu na francuski satirični časopis, osjećaj nesigurnosti širi se i u Njemačkoj. Neke novinske kuće povećale su mjere sigurnosti, naročito one koje su u prošlosti objavljivale karikature iz lista „Charlie Hebdo“. Nazočnost policije u tim redakcijama i oko njih je povećana. Pri tom se sigurnosna procjena za Njemačku, prema navodima mjerodavnih institucija, u biti nije promijenila. Opasnost od terorizma i dalje je „apstraktno velika“, a konkretne indicije o nekom planiranom napadu ne postoje.

Kriminolog Andreas Armborst sa Sveučilišta Leeds kaže da je nemoguće obraniti se od napada kakav je bio ovaj u Parizu. „Sve dok postoje teroristi koji su spremni počiniti ovakva nedjela, oni će u jednom slobodarskom društvu uvijek naći mogućnosti da izvrše ovako nemilosrdan prepad“, kaže Armborst.

Do sada je u Njemačkoj izvršen samo jedan islamistički napad sa smrtonosnim posljedicama. Naime, u ožujku 2011. jedan kosovski Albanac je na frankfurtskoj zračnoj luci ubio dva američka vojnika. Međutim, prije toga je bilo nekoliko neuspjelih pokušaja terorističkih napada. Oni su ili spriječeni ili su teroristi zakazali.

Istovremeno opasnost raste s jačanjem islamističke scene. Najveći broj novih simpatizera bilježi izrazito konzervativna skupina salafista (selefija). U posljednje tri godine njihov broj se udvostručio i sada se procjenjuje da ih ima oko 7.000. Stručnjaci za sigurnost procjenjuju da su posebno opasni povratnici iz Sirije i Iraka. Prema službenim podacima, iz Njemačke je u ta ratna područja otišlo oko 600 radikalnih islamista. Postoje procjene, s kojima barata i berlinski psiholog i stručnjak za islam Ahmed Mansur, da je taj broj i mnogo veći. On smatra da je u Siriju i Irak otišlo oko 1.500 do 2.000 ljudi. U međuvremenu se u Njemačku vratilo njih 180.

Tri skupine povratnika iz Sirije

Peter Neumann s londonskoga Kings Collegea, koji znanstveno istražuje radikalizaciju, kaže da postoje tri skupine povratnika s kojima se onda na različite načine mora i ophoditi. Otprilike deset posto su, prema Neumannu, zaista opasni jer žele da se teroristički aktiviraju poslije povratka. „To su ljudi od kojih se društvo mora zaštititi. Oni djelomice moraju biti kazneno gonjeni i oni moraju u zatvor.“ Druga skupina su traumatizirani povratnici. Za njih Neumann preporučuje psihološki i djelomice psihijatrijski tretman. Treću skupinu čine oni povratnici koji se iz Sirije i Iraka vraćaju nakon izgubljenih iluzija.

Jedan od dvojice braće podrijetlom iz Alžira koji su osumnjičeni da su izvršili teroristički napad u Parizu, navodno je vrbovao džihadiste za borbu u Iraku. Godine 2008. je zbog toga morao u zatvor na tri godine, ali je iza rešetaka proveo samo 18 mjeseci. On nije promijenio svoje stavove. Zatvori su često mjesta daljnje radikalizacije, objašnjava londonski stručnjak za sigurnost Raffaelo Pantucci: „Problem radikalizacije u zatvoru veoma je velik. Često smo viđali da ljudi odu u zatvor na kraće vrijeme i tamo radikaliziraju druge zatvorenike. Ili da ljudi koji su osuđeni za sasvim druga nedjela u zatvoru sretnu radikalizirane ljude koji ih onda preobrate u svoju ideologiju.“

Opasnost od oponašanja terorističkog napada

Pantucci smatra da postoji velika opasnost od onih koji bi mogli pokušati oponašati teroristički napad iz Pariza. „Ljudi će pokušati kopirati taj napad“, tvrdi Pantucci. Na društvenim mrežama, teroristički napad u Parizu je među radikalnim muslimanima naišao na veliko odobravanje. Na Twitteru napadače slave kao junake, a i Islamska država sve to koristi za svoju propagandu. Pantucci kaže da taj događaj stavlja sigurnosne strukture pred velik izazov. Naime, sada će morati brinuti se o svima koji su se radikalizirali, možda su čak i obučavani u terorističkim kampovima, ali još nema zakonske osnove da ih se uhiti. „Problem će biti to što će nadležne službe sada morati pobliže promatrati sve te ljude kako bi bile sigurne da se oni nisu naoružali.“

Mjerodavni organi u Njemačkoj procjenjuju da u ovoj zemlji ima 260 „opasnih“ osoba. Vjeruje se da bi oni mogli počiniti terorističke napade, ali danonoćno praćenje i potpuni nadzor vezao bi previše resursa. Zato su te „opasne osobe“ svrstane u tri kategorije koje se onda na različite načine i prate. Pri tom je pogrešna procjena moguća, kao što pokazuje i napad u Parizu. Francuski ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve priznao je da su osobe koje su osumnjičene za teroristički napad bile nadzirane, a da pri tom nije bilo naznaka da one spremaju teroristički napad.