Njemačka je odlučila do godine 2022. obustaviti rad svih preostalih 18 atomskih elektrana u ovoj zemlji. Nakon što su se dugo borili protiv te odluke vlade, njemački energetski koncerni EnBW, E.On i RWE su se dosjetili nove ideje: da onda elektrane ostave u posebnu, državnu zakladu koja će potom i fizički provesti njihovo uklanjanje i saniranje.

Makar se to čini kao kapitulacija energetskih koncerna, treba objasniti i prirodu troškova prilikom vođenja jedne atomske elektrane. Vrlo zavodljiva činjenica jest da je električna energija iz atomskih reaktora zapravo izuzetno jeftina, mnogo jeftinija nego iz bilo kojih drugih elektrana.

Ali to je samo privid: struja jest jeftina, ali nije i sanacija takvih elektrana. Kad ona prestane s radom nije moguće tek dovesti nekoliko bagera pa da za koji mjesec sve bude kao što je nekad bilo. Kod atomskih elektrana je gotovo svaka cigla, svaki prekidač, svaka cijev specijalni otpad čije je zbrinjavanje basnoslovno skupo.

Jeftina struja košta "debele" milijarde

Niti to nije kraj troškovima. Jer ako je odluka vlade da 2022. atomske elektrane budu ugašene, one to neće biti iz čisto tehničkih razloga. U svakoj od njih gorive šipke moraju "kontrolirano dogorijevati" još pet godina i onda će potrajati još barem 20 godina dok se takve elektrane i fizički ne odstrane.

Kratko rečeno, likvidacija atomskih elektrana će koštati "debele" milijarde i nije čudo što se energetski koncerni žele riješiti te brige. Doduše, u ovom prijedlogu oni njemačkoj vladi nude i novac kojeg su sakupili upravo za tu svrhu i koji je obračunat sa svakim kilovatom proizvedenim u tim elektranama. To nije malen iznos: riječ je o oko 35 milijardi eura, a vladi bi se taj prijedlog mogao učiniti atraktivnim i iz jednog drugog razloga.

Naime, novac prikupljen za likvidaciju takvih elektrana nije pohranjen na neki zaseban, zatvoren račun. On je sadržan u računu svake te kompanije i ako neka od njih eventualno proglasi stečaj, onda će troškovi likvidacije ionako pasti na leđa poreznih platiša ove zemlje.

Ali problem jest što malo tko vjeruje kako će tih 35 milijardi biti i približno dovoljno za likvidaciju atomskih elektrana. Jer Njemačka nema čak niti konačno odlagalište radioaktivnog otpada i već njena gradnja će koštati basnoslovni iznos, a onda dolaze i sve oštriji propisi o zbrinjavanju takvog opasnog nasljeđa.

"Hvala, ali ne hvala"

Sve u svemu, stručnjakinja za energetiku Claudia Kempfert iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) je izuzetno nepovjerljiva: "Ova ideja je izuzetno sumnjiva jer su koncerni u proteklom razdoblju izvukli goleme dobiti iz tih elektrana. Sad bi se moglo očekivati da taj prikupljeni novac onda bude spreman i za sanaciju elektrana i da tako koncerni onda pokriju i troškove koje će nastati. Jer oni su odgovorni i za demontažu i za sanaciju atomskog otpada."

Treba tome dodati kako je energetske koncerne država zapravo već "nagradila" za tu planiranu likvidaciju. Naime, tu pričuvu za konačno uklanjanje atomske elektrane koncerni vode kao trošak poslovanja, dakle oni su to već odbili od iznosa na kojeg plaćaju porez na dobit.

Zapravo, ova ideja još nije službeno predstavljena vladi, ali su razni državni dužnosnici već prilično jasno rekli što misle o njoj. Ministar za zaštitu okoliša pokrajine Schleswig Holstein, Robert Habeck je izjavio kako bi "polovicu te ideje prihvatio, naime da država uzme novac od energetskih koncerna koji je namijenjen za likvidaciju. Drugu polovicu, odnosno da država preuzme i rizik i provedbu uklanjanja elektrana, koncerni mogu drage volje zadržati."

Zna se tko treba platiti

I savezna ministrica okoliša, Barbara Hendricks nipošto nije oduševljena. Podsjetila je kako na energetskim koncernima leži "neograničena odgovornost za dogorijevanje, gašenje, uklanjanje i skladištenje radioaktivnog otpada" i kako novac za to mora biti "siguran i pravovremeno doznačen."

Naime, ista ministrica je još prije nekoliko dana posjetila Asse, jedno od "privremenih" odlagališta atomskog otpada. Tamo je izjavila kako je "zapravo zaprepaštena neodgovornošću s kojom su se odnosili prema radioaktivnom otpadu još prije pedesetak godina" i kako "ti propusti već dolaze do nas ili su nam već odavno postali teret." Jer u prošlosti se doista i izuzetno radioaktivni otpad tek stavljao u obične bačve i bacao u neku "prikladnu" rupu, bez da je itko i na trenutak razmišljao kako će takav otpad biti opasan i za nekoliko tisuća godina.