Deseci tisuća ljudi izgubili su živote u potresu u južnoj turskoj pokrajini Hatay 6. veljače 2023. Bageri u ovoj regiji još uvijek ruše uništene zgrade, pomiču gomile šute, pri čemu podižu velike oblake prašine.

Neka djeca trče kroz ruševine kako bi našla mjesto za nogometa. Moguće je da oni pri tome također udišu azbest. Otrovni građevinski materijal sada je kontaminirao biljke, tlo i šutu i to u ovoj ključnoj poljoprivrednoj regiji, što bi moglo prouzročiti ozbiljnu zdravstvenu krizu.

Tim stručnjaka iz Turske komore prikupio je uzorke prašine u Hatayu i dao ih analizirati na nalog DW-a. Istragom je utvrđeno da je azbest prisutan u ovom području, unatoč službenim izjavama koje tvrde suprotno.

Zdravstveni stručnjaci u razgovoru za DW kažu da su ljudi koji žive u potresom pogođenom području, uključujući tisuće djece, u ozbiljnoj opasnosti od raka pluća i grla uzrokovanog azbestom. Druga opasnost prijeti i od obolijevanja od mezotelioma, posebno rijetkog ali i smrtonosnog i agresivnog oblika karcinoma.

"U nadolazećim godinama mogli bismo očekivati ​​smrt desetaka tisuća vrlo mladih ljudi zbog slučajeva mezotelioma", kaže Özkan Kaan Karadag, liječnik i stručnjak za javno zdravlje i zaštitu zdravlja na radu, nakon što je vidio prve laboratorijske rezultate istraživanja DW-a.

Uklanjanje ruševina predstavlja zdravstveni rizik za stanovništvo

Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala je azbest, nekoć slavljen kao čudotvoran materijal s različitim namjenama, kao "nedvosmisleno kancerogeni materijal".U Njemačkoj je uglavnom zabranjen od 1993. godine, a u Turskoj od 2010. godine.

Ipak brojne zgrade su starije i sadrže građevinski materijal s azbestom. Azbest se često koristio za krovove, obloge i izolaciju. Ako se ovaj materijal razlomi, azbest se može razgraditi na djeliće mikroskopske veličine i vrlo lako prenijeti zrakom.

Potres od 6. veljače je uništio 100.000 zgrada u 11 gradova, uključujući Hatay. Više od 200.000 zgrada također je ozbiljno oštećeno. UN procjenjuje da su potresi za sobom ostavili između 116 i 210 milijuna tona šute. To je dovoljno da pokrije područje gotovo dvostruko veće od Manhattana.

Radnici i dalje ruše oštećene objekte i čiste ostatke, često bez maski i zaštitne opreme. Često ne koriste zaštitne mjere protiv širenja prašine, poput prskanja vodom.

Organizacije poput Udruge turskih inženjera i arhitekata kažu da se njihova upozorenja o rizicima za javno zdravlje koje predstavlja nasumično rušenje, uklanjanje šute i praksa odlaganja otpada nakon potresa ignoriraju.

Kao odgovor na ova upozorenja, Mehmet Emin Birpinar, tadašnji zamjenik ministra okoliša, urbanizacije i klimatskih promjena, u lipnju je na društvenim mrežama napisao da u zraku nema azbesta. "Naši građani u potresom pogođenom području mogu biti mirni; poduzimamo vrlo oprezne mjere protiv azbesta", rekao je on.

DW analize pronalaze azbest u pogođenim područjima

No čini se da rezultati DW-ove analize 45 uzoraka iz šest različitih okruga u Hatayu proturječe službenim izjavama.

Šesnaest nasumično prikupljenih uzoraka sadržavalo je azbest, uključujući prašinu s krovova skloništa za one koji su ostali bez krova nad glavom a azbesta ima i u lišću, na voću, tlu i kućnoj prašini.

U Gaziantepu, 200 kilometara od Hataya, DW je uzeo posljednji uzorak prašine s krova unajmljenog automobila. Uzorak je bio pozitivan - što znači da je sadržavao azbest. Prije odlaska iz Gaziantepa u Hatay uzorak nije sadržavao azbest.

Stručnjaci za DW kažu da to pokazuje kako se vlaknasti materijal može zalijepiti za vozila i putovati na velike udaljenosti. Mogu proći desetljeća dok se ne pojave karcinomi povezani s izloženošću azbestu. Međutim, gusta prašina u regiji već šteti zdravlju. Prema riječima stručnjaka, djeca su u većoj opasnosti.

Petnaestogodišnja Limar Yunusoglu i njezina obitelj pobjegli su iz Sirije u Tursku od rata. Nakon potresa preselili su se u šatore u blizini odlagališta otpada. Njezin brat je sada bolestan. "Moj brat se razbolio od prašine. Odvezemo ga u bolnicu i daju mu kisik. Ali onda se vratimo ovdje gdje mu prašina ne čini dobro. Ponekad spava cijeli tjedan", kaže Yunusoglu.

Na obali je jedan zanatlija za DW ispričao da su i on i njegova obitelj oboljeli zbog prašine. U ruševinama pokraj njegove trgovine leži gomila otpada, od električnih uređaja do izolacijskih materijala za koji se zna da sadrže azbest.

"Svima su nam nos i usta puni prašine. Naše kuće, naši šatori, pročelja kuća, automobili su puni prašine. Zato su naša djeca i mi, naše majke i očevi, svi bolesni", rekao je on dok pokazuje crvene mrlje koje su mu se pojavile na rukama i trbuhu.

Stručnjak za javno zdravstvo Karadag je rekao da je teško odrediti koliko je ljudi u regiji pogođeno jer nema objektivnih studija o zdravstvenom nadzoru. "Službene izjave u kojima se tvrdi da ljudi nisu pogođeni samo služe zataškavanju problema", rekao je on.

Civilno društvo radi na rješavanju problema azbesta

U travnju su odvjetnička komora Hataya te ekološke i zdravstvene organizacije podnijele tužbu. One žele zaustaviti rušenje u gradu, ali slučaj ni nakon pet mjeseci nije odlučen.

Ecevit Alkan jedan je od odvjetnika i protivi se lošem zbrinjavanju otpada. I on se razbolio od posljedica prašine. On je, kako kaže, pomogao mapirati sva odlagališta ruševina koje se koriste u gradu jer vlasti nisu objavile informacije. DW-u pokazuje lokaciju u blizini škole, tu su kontejneri u kojima žive žrtve potresa i kanal za navodnjavanje za poljoprivredu.

Hatay je plodna regija i poljoprivredni proizvodi poput peršina i blitve transportiraju se odavde po cijeloj zemlji. "Dakle, vrlo je riskantno koristiti ovo mjesto kao deponij ", rekao je Alkan.

Utku Firat, inženjer zaštite okoliša koji je pomogao u prikupljanju uzoraka prašine za DW, naglašava da se opasnost mogla svesti na minimum da su azbestni materijali uklonjeni iz zgrada prije rušenja. "Ne samo da to nisu učinili, nego nisu ni kamione koji su prevozili ruševine pokrili ceradama. Čak bi i to puno pomoglo", rekao je Firat o vlastima i tvrtkama za rušenje.

Čak i ako se dosadašnja šteta ne može više popraviti, neke sigurnosne mjere smanjile bi barem dio opasnosti. "Maske treba podijeliti ljudima i radnicima u regiji i treba ih poticati da ih koriste”, rekao je Firat. "Stambene jedinice u područjima koja su najviše pogođena prašinom treba identificirati i premjestiti", kaže on.

Međutim, najvažnije rješenje je prepoznati problem i sigurno se riješiti smrtonosnog materijala.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu