Predsjednik Azerbajdžana Ilham Alijev uvjerljivo je osvojio peti mandat na predsjedničkim izborima u srijedu. Nakon zatvaranja više od 6.500 biračkih mjesta u zemlji, azerbajdžanski državni mediji su javili da je Alijev dobio između 92,4 i 93,9 posto glasova. Izlaznost je bila 76,73 posto, priopćilo je izborno povjerenstvo.

Redoviti predsjednički izbori trebali su biti održani u listopadu 2025., ali su, odlukom Alijeva, održani godinu i pol ranije.

Na ovim izborima Alijev praktično nije imao konkurenciju. Za mjesto predsjednika su kandidirala šestorica malo poznatih političara bliskih vlasti, koji na prethodnim izborima nikada nisu osvajali više od sedam do osam posto glasova.

Oporba je bojkotirala izbore, tvrdeći da nema nade da će oni biti demokratski.

Izbori bez izbora

Mnogi, ne samo u Azerbajdžanu, vjeruju da je pobjeda u ratu u Nagorno-Karabahu značajno ojačala poziciju Alijeva.

„Problem Karabaha je 30 godina dominirao političkim diskursom Azerbajdžana i izgledao je nerješiv. Ali Ilham Alijev ga je riješio“, kaže azerbajdžanski politolog Ilgar Velisade.

„To se smatra njegovim povijesnim dostignućem i također ima utjecaj na ponašanje birača“, kaže politolog.

Po riječima šefa azerbajdžanskog Instituta za politički menadžment Azera Gasimlija, euforija zbog pobjede već je prošla. Ali, socijalni i ekonomski problemi i dalje postoje.

„Usvojeni su zakoni koji ograničavaju aktivnosti demokratskih institucija. Granice su i dalje zatvorene, navodno zbog COVID-a. U 2023. godini gospodarski rast je bio 0,5 posto, najniži na postsovjetskom prostoru, a neovisni stručnjaci za ovu godinu predviđaju recesiju“, nabraja on.

„Pored toga, postoji ogromna razlika između glavnoga grada i provincija, iako su u posljednjih deset godina deseci milijardi petrodolara potrošeni na regionalne razvojne projekte“, kaže Gasimli.

Po njegovim riječima, u Azerbajdžanu ne postoje neovisne institucije koje mogu ponuditi vjerodostojne ankete.

„Sama činjenica da se prijevremeni izbori održavaju bez prave konkurencije pokazuje da se politička procjena predsjednika poslije rata u Karabahu nije mnogo promijenila“, zaključuje stručnjak.

Imitacija demokracije i represija

Gasimli opisuje dosadašnju vladavinu Alijeva riječima „imitacija i represija“: „S jedne strane, on imitira demokraciju i manevrira između interesa Zapada i Rusije, a s druge strane vodi oštru, autoritarnu i represivnu politiku.“

Ipak, politički stil Alijeva se promijenio u posljednjih 20 godina, kaže Ilgar Velisade: „Dok je ranije pažljivo slušao mišljenja i savjete raznih međunarodnih organizacija, sada djeluje odlučnije i samostalnije. Koncentrira se na dugoročne strateške interese zemlje.“

Jedna od tih organizacija je i Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PSVE). U rezoluciji iz listopada 2023. ona je osudila raseljavanje Armenaca iz Nagorno-Karabaha, što je pogoršalo odnose između PSVE-a i Azerbajdžana.

PSVE je izrazio „ozbiljnu zabrinutost“ pred izbore. To što Azerbajdžan nije dozvolio PSVE-u da promatra izbore također je jedan od razloga što je azerbajdžanska delegacija sada isključena iz te organizacije.

Njezin šef Samed Seidov je optužio Zapad za miješanje i antiazerbajdžansku propagandu. Zbog toga su izbore promatrali samo predstavnici Organizacije turskih država (OTS), Šangajske organizacije za suradnju (SCO) i Zajednice neovisnih država (ZND).

Približavanje ili udaljavanje od Zapada?

Ilgar Velisade očekuje da će Baku, kao i do sada, nastojati održati ravnotežu u odnosima s Moskvom i Teheranom, ali da će istovremeno uspostaviti bliže kontakte sa zemljama srednje Azije kako bi postao spona između njih i Europe.

I sama Europa će, kako se nada Velisade, na kraju sklopiti „mir“ s Azerbajdžanom, makar samo iz razloga regionalne sigurnosti.

Politički stručnjak u egzilu Rauf Mirkadirov smatra da će Azerbajdžan poslije izbora težiti približavanju Zapadu i da će ponovo pokrenuti mirovne pregovore s Armenijom.

Azer Gasimli, s druge strane, smatra da je Ilham Alijev već donio geopolitičku odluku u korist Rusije: „Očekujem u bliskoj budućnosti nastavak procesa integracije s Ruskom Federacijom i, nasuprot tome, daljnje pogoršanje odnosa sa Zapadom.“

Istovremeno, Gasimli priznaje da je situacija na postsovjetskom prostoru vrlo nestabilna i da bi, na primjer, uspjesi Ukrajine u ratu s Rusijom mogli utjecati na prorusku politiku Alijeva.