Potresi, erupcije vulkana, suše. Tajfuni i poplave. Na Filipinima takvi prirodni događaji pripadaju u svakodnevicu. Tajfun Yagi je nedavno izazvao izlijevanje rijeka, velika klizišta, u bujicama i u klizištima život je izgubilo 14 ljudi. To je bio peti po redu tajfun na Filipinima od svibnja.

Filipini su „zemlja visokog rizika", kaže Katrin Radtke, profesorica humanitarne pomoći i prevencije katastrofa na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu. Ona znanstveno razrađuje Svjetski izvještaj o rizicima za „Savez razvoj pomaže". U Izvještaju su analizirane i rangirane 193 zemlje.

Iza Filipina ove godine su Indonezija, Indija, Kolumbija i Meksiko. "Te zemlje su vrlo često i velikim intenzitetom pogođene ekstremnim prirodnim događajima", kaže Radtke za DW. "To označavamo kao visoku ekspoziciju."

Nisu odlučujuće samo učestalost i snaga oluja, potresa i suša.

Vulnerabilnost, dakle ranjivost društava je važan čimbenik: „To znači da ta ljudska društva malo što mogu uraditi da se suprotstave prirodnim opasnostima. Jer su, na primjer, siromašna, imaju raširenu korupciju, lošu zdravstvenu zaštitu ili nemaju funkcionalnu zaštitu od katastrofa.”

Indeks ovog izvještaja pokazuje da se osam od deset najranjivijih zemalja nalaze u Africi. Samo Afganistan i Jemen, u kojima desetljećima traju oružani sukobi, imaju sličnu poziciju. U tim zemljama nema dovoljno liječnika i bolničkih ležajeva, pa više ljudi umire od posljedica prirodnih katastrofa.

Ranjivost se može smanjiti

Ako neka zemlja investira u preventivu, onda se neki prirodni događaj ne mora pretvoriti u katastrofu velikih razmjera za puno ljudi.  To objašnjava solidna mjesta na listi bogatijih zemalja kao što su Australija ili SAD – iako u njima postoji velika vjerojatnost da će biti pogođene ekstremnim prirodnim događajima poput suše, potresa ili orkana.

„Kina pokazuje da se iz kriza i katastrofa može nešto naučiti i da se može smanjiti rizik od katastrofa", kaže Radtke. Ta zemlja je trenutno na 22. mjestu liste – 12 mjesta se popravila u odnosu na prošlu godinu.

„To je prije svega zbog toga što je Kina kao reakciju na pandemiju koronavirusa uspjela bitno smanjiti svoju vulnerabilnost." Po njezinim riječima, Kina je mnogo investirala u svoj zdravstveni sustav, na primjer gradeći nove bolnice i provodeći opsežne kampanje cijepljenja. „Ono što svjetski indeks rizika ne odražava jest činjenica da je sve to bilo na račun prava i sloboda stanovništva", dodala je Radtke.

Rat može pojačati prirodnu katastrofu

Na listi se ocjenjuju samo opasnosti od prirodnih katastrofa, ali ne i od ratova i sukoba. „Ipak, sve više vidimo da dolazi do povezanosti. Sve češće se pojavljuju ekstremni prirodni događaji između ostalog i zbog klimatskih promjena. Oni pogađaju konfliktna područja i njihov efekt se pojačava", kaže Radtke. U Izvještaju se takve pojave nazivaju „višestruke krize".

Pokazalo se da se poslije prirodnih katastrofa povećava broj naoružanih skupina. One regrutiraju osiromašene ljude bez korijena. Osim toga, rasplamsava se borba za resurse kao što su voda, hrana, energija - pa često i za humanitarnu pomoć. Tako prirodne katastrofe mogu zaoštriti postojeće konflikte.

"Međutim, zamislivo je da ekstremni prirodni događaji otvore mogućnost sporazumijevanja strana u sukobu." To se događa kada sve strane shvate da se moraju udružiti da bi organizirale pomoć i obnovu. Tako je u Acehu u Indoneziji poslije snažnog tsunamija 2004. okončan oružani sukob koji je trajao desetljećima.

Vjera u zajedništvo pomaže u nevolji

Ako zemlje žele smanjiti svoju ranjivost od prirodnih katastrofa, onda se ne grade samo nasipi, sustavi upozorenja ili formiraju spasilačke ekipe. „Investicije u obrazovanje i zdravstvo ili smanjivanje društvenih nejednakosti imaju vrlo dobar utjecaj na smanjenje ranjivosti", kaže Radtke.  Ona dodaje da je i suzbijanjem korupcije zemlja bolje zaštićena od posljedica prirodnih katastrofa.

Srećom, po njezinim riječima, postoji mnoštvo mjera koje se mogu poduzeti. Neke se ne mogu izraziti brojevima ili predočiti na nekoj listi. Na Filipinima, recimo, vjera i podrška obitelji i susjedstva imaju veliku ulogu u nadvladavanju posljedica ekstremnih prirodnih događaja.

Radtke naglašava da čovječanstvo može utjecati na ekspoziciju, dakle na vjerojatnost ekstremnih događaja. „Naime, ekspozicija naspram prirodnih opasnosti direktno je povezana s klimatskim promjenama." Ona objašnjava da će čovječanstvu prijetiti manje prirodnih katastrofa ako mu pođe za rukom ograničiti globalno zagrijavanje.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.