Moguće je da su se razvojni putovi čovjeka i čovjekolikih majmuna razdvojili nekoliko stotina tisuća godina ranije nego što to tvrdi aktualna teorija. I osim toga se čini da je do tog procesa došlo na dugom mjestu – u Europi, na području istočnog Sredozemlja, a ne kao što se dosada vjerovalo u Africi. Tu tezu u svakom slučaju postavlja istraživački tim okupljen oko Madelaine Böhme iz Senckenberg Cantra za evoluciju čovjeka i paleolitika (HEP) u Tübingenu te profesora Nikolaia Spassova iz Bugarske akademije znanosti. Znanstvenici su iznova najmodernijim istraživačkim metodama analizirali dva već otprije poznata fosila, te navode kako oni pripadaju prvim praljudima. 

Današnje čimpanze su najbliži majmunski srodnici Homo sapiensa. No gdje je živio posljednji zajednički predak, te kada i gdje je došlo do razvoja prvog pračovjeka nije definitivno razriješeno pitanje. Većina stručnjaka smatra kako je do razdvajanja evolucijskih linija došlo prije pet do sedam milijuna godina u Africi. Prema teoriji koju je 1994. formulirao francuski antropolog Yves Coppens, promjena klime u istočnoj Africi je imala ključnu ulogu u tom procesu. No dvije studije u izradi kojih su sudjelovali znanstvenici iz Njemačke, Bugarske, Grčke, Kanade, Francuske i Australije skiciraju sada jedan sasvim drugačiji scenarij.

Zubni korijen kao dokaz

Tim okupljen oko Madelaine Böhme je analizirao dva fosila homonida Graecopithecus freybergi. Radi se o jednom zubu pronađenom u Bugarskoj te o jednom dijelu čeljusti pronađenom u Grčkoj. Uz pomoć kompjuterske tomografije su vizualizirali unutrašnju strukturu fosila te pokazali da su korijeni pronađenog zuba većim dijelom međusobno srasli. "Dok veliki čovjekoliki majmuni u pravilu imaju dva ili tri korijena koji su međusobno razdijeljeni, ovi su korijeni djelomice srasli – što je karakteristično za modernog čovjeka jednako kao i za pračovjeka, poput Ardipitecusa ili Australopitecusa", kaže Jochen Fuss, jedan od znanstvenika iz Tübingena koji su radili na studiji.

Iste rezultate je donijela i nova analiza čeljusti Graecopithecusa freybergi."To pokazuje da se radi o dosada nepoznatoj vrsti prijelaznog oblika između čovjekolikog majmuna  i pračovjeka – što je dosada bilo poznato samo iz Afrike", navodi Fuss. Uz to je ova vrsta više stotina tisuća godina starija od dosada poznatih afričkih predaka ljudi. 

Vatra, trava i voda

Preko analize sedimenata iz kojih su fosili izvađeni, znanstvenici su čeljust datirali na starost između 7,24 i 7,175 milijuna godina. Time su ti fosili stariji od dosada najstarijih poznatih fosila Sahelantropusa iz Afrike, čija se starost procjenjuje na šest do sedam milijuna godina. Znanstvenici na osnovu te činjenice zaključuju da je vjerojatno do odvajanja evolucijskih tokova praljudi i čimpanzi došlo ranije no što se to dosada mislilo, i to ne u Africi već na području Balkana.

Oni pritom i dalje ostaju uz tezu kako je uzrok tog odvajanja bila promjena klime. Neki tragovi biljaka u sedimentima fosila ukazuju na to da se i na području Europe u to vrijeme širila neka vrsta pustinjske savane, slična nekim današnjim subsaharskim predjelima, primjerice u Maliju. "U tu se sliku uklapaju i fosilni nalazi predaka današnjih žirafa, gazela, antilopa i nosoroga u blizini nalazišta Graecopitecusa", objašnjava Nikolai Spassov, član Bugarske akademije znanosti.

Dva članka u kojima se predstavljaju ova najnovija istraživanja o podrijetlu čovjeka objavljena su u međunarodnom časopisu PLOS ONE.

az/dpa