DW: Demonstracije na Kosovu su dovele do nasilja. Kako procjenjujete tamošnju situaciju?

Ernst Reichel: Kao prvo moram reći da smo mi u Njemačkoj i uopće u međunarodnoj zajednici šokirani nasiljem koje se širi Kosovom, pa i nasiljem prošlog vikenda. Ono što je zaista upitno je činjenica da ne postoji jasno distanciranje oporbenih stranaka od nasilja. Imamo dojam da se oporba nalazi na demokratskoj stranputici, iz koje hitno mora naći izlaz. Uvjereni smo da se mora vratiti parlamentarnoj raspravi o razlikama u mišljenju, raspravi na temelju argumenata, a ne uz suzavac i Molotovljeve koktele.

Je li nastavak dijaloga s Beogradom pod ovakvim okolnostima uopće moguć?

Jasno je da sadašnja situacija na Kosovu otežava tamošnjoj vladi političko djelovanje jer osjeća da je pod pritiskom. Ali nastavak dijaloga je u interesu Kosova. Naime, dijalogom se slijede fundamentalni interesi kosovske suverenosti i oni bi se trebali time realizirati. To je najprije ukidanje srpskih paralelnih struktura kako je njemačka kancelarka Angela Merkel godine 2011. zahtijevala u Beogradu. To je u vezi s postizanjem učinkovite suverene kontrole Republike Kosovo i na sjeveru zemlje. Put do toga je u procesu koji je, priznajem, mukotrpan, u dijalogu. Bez dijaloga ne treba očekivati ostvarenje tih interesa.

Na Kosovu postoji teza da od dijaloga profitira samo Srbija, jer je ona u pregovorima za članstvo u EU-u, a Kosovo nema čak ni bezvizni režim.

Već sam objasnio da bi se dijalogom trebali ostvarivati esencijalni interesi kosovske suverenosti. Što se Srbije tiče, ona, kao i sve zemlje regije, ima obećanje Europske unije iz Soluna da će postati članicom EU-a. A u slučaju Srbije smo, pored sveobuhvatnih kriterija za preuređivanje države i društva po europskom modelu, dodatno zatražili i sveobuhvatnu normalizaciju odnosa s Kosovom. Kao što vidite, Srbija nije izložena manjem broju preduvjeta za članstvo, već, naprotiv, dodatnim pretpostavkama. A pogledamo li Beograd, vidjet ćemo da ni njemu ne pada lako ispunjavanje tih preduvjeta.

Na Kosovu je parlament blokiran, a oporba nastavlja ulične prosvjede. U Makedoniji se očekuje ostavka premijera kako bi se omogućili novi izbori. U Bosni i Hercegovini postoje problemi između Republike Srpske i Federacije, a Srbija i Hrvatska počinju utrku u naoružavanju. Znači li sve to da je opet riječ o Balkanu kao buretu baruta?

Ne! Mislim da bi bilo potpuno pretjerivanje da se govori o buretu baruta. Sigurno imamo u nekim zemljama temeljno pozitivne trendove, bez obzira na sva ograničenja. U drugim zemljama je razvoj manje pozitivan. Stalno iskrsavaju veliki problemi ili, u svakom slučaju, velika politička dramatičnost – to je mislim posebnost Zapadnog Balkana – ali i pored svih stvari koje ste spomenuli nije sporno da postoji čitav niz stvari koje se pozitivno razvijaju. Možda je opći trend takav da se mora reći: postoji napredak, on postoji i na Kosovu – vjerujem da je objektivno tako. Međutim, napredak ne drži korak s nestrpljenjem ljudi koji žele da se popravi njihov položaj. Tako nastaje politički pritisak koji trenutno vidimo.

Jedan od razloga uličnih prosvjeda oporbe u Prištini je Briselski sporazum između Prištine i Beograda koji sadrži dalekosežne ustupke srpskoj manjini. Ne samo oporba nego i dobar dio albanskog stanovništva na Kosovu misli da su ustupci preveliki i da bi oni mogli kasnije dovesti do autonomije pa i do podjele Kosova, spominje se neka vrsta Republike Srpske. Je li to tumačenje Briselskog sporazuma ispravno?

Imam dojam da se u raspravi o toj temi zapostavljaju argumenti pa se možda radi o tome tko će svoje tvrdnje izgovoriti što češće i što glasnije. Činjenica je da je međunarodna zajednica od početka zauzela jasan stav da neće biti nikakve druge Republike Srpske. Nećemo se složiti s takvim zahtjevima. Dogovor je jasan da se Zajednica srpskih općina formira na temelju važećih kosovskih zakona, kao što je već sada postojeća asocijacija koja je predviđena Ahtisaarijevim planom. A Ahtisaarijev plan je temelj kosovske neovisnosti. Dakle, to su spočitavanja da međunarodna zajednica i protiv vlastitih interesa dozvoljava da se dogodi nešto što nitko neće. To nije tako. Sjedinjene Američke Države, Njemačka, druge europske države, EU, nitko ne bi htio dozvoliti da dođe do podjele Kosova ili do stvaranja države u državi, poput Republike Srpske. To je percepcija kosovske oporbe koja nije baš u vezi sa stvarnošću.

Na Balkanu se govori o jačanju uloge Rusije u regiji. Posebno je to bilo vidljivo kada su se Srbija i Hrvatska počele nadmetati u želji za naoružavanjem. Upotrebljava li Rusija Srbiju za svoje ciljeve?

Imam povjerenja u stratešku orijentaciju Srbije prema Europskoj uniji i zapadnoj zajednici država. A što se tiče hrvatske kupovine oružja, vjerujem da će se prašina brzo slegnuti. Doduše, točno je da se tu i tamo na Balkanu može zapaziti da Rusija jasno formulira svoje interese. Ali rekao bih da za nas, koji imamo povjerenja u privlačnu moć europske i euroatlantske perspektive Rusija nije središnji motiv balkanske politike. Imamo fundamentalni interes da se ova regija koja spada u Europu razvija u dobrom i održivom pravcu i da naposljetku i u političkom smislu bude dio našeg zajedničkog kontinenta, Europe.

Ernst Reichel je povjerenik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova za Jugoistočnu Europu, Tursku i države članice Europske slobodne trgovinske zone (EFTA).