U skladištu lisabonske Banke za hranu je vrlo živo. Dok dobrovoljni pomagači unutra slažu palete s rižom, tjesteninom i konzervama, vani pred vratima se roba utovaruje u osobne automobile i mala transportna vozila. Sve se brižljivo zapisuje - dvije kutije riže i krumpira za Crveni križ, konzerve tune i povrća za Caritas.

Banka za hranu nije obična banka. Umjesto posudbom novca ona se bavi raspodjelom živežnih namirnica, kaže osnivačica i direktorica Isabel Jonet. Banka prikuplja proizvode koji kao višak ostaju prehrambenoj industriji i velikim poljoprivredim dobrima, raznim veletržnicama ili supermarketima. "Radi se o hrani koja bi se inače iz komercijalnih razloga bacila, ali je još sasvim u redu. Mi te proizvode ne dajemo međutim direktno ugroženim ljudima, već ih raspodjeljujemo organiizacijama koje ih daju dalje", objašnjava Jonet.

Siromašna zemlja na jugu Europe

Konzerve kojima uskoro ističe rok trajanja, čips ili krekeri kojima su proizvođači promijenili dizajn pakovanja i stare se kutije povlače s tržišta, salata koji nitko nije kupio i koja ne može čekati još danima - sve to najprije završi u ovoj banci, a potom kod različitih milosrdnih ili humanitarnih organizacija. A otkako je gospodarska kriza u Portugalu sve veća, dobrovoljci u skladištu gotovo da ne stignu pretovariti svu robu koja se traži. U zemlji je sve više ljudi koji gladuju, napominje Jonet: "U međuvremenu u zemlji postoji 18 ovakvih ustanova koje besplatnom hranom snabdijevaju 1.830 različitih organizacija i udruga. A one se brinu da više od 280.000 ljudi dobije barem jedan topli obrok dnevno."

Na sljedećoj stranici pročitajte zbog čega sve veći broj Portugalaca razmišlja o iseljavanju

Šokirajuće brojke iz zemlje koja spada među najsiromašnije u Europi. Oko milijun umirovljenika mora preživjeti s manje od 300 eura mjesečno, prosječna plaća iznosi oko 800 eura. Istovremeno je u zemlji sve veća nezaposlenost. A budući da se država nalazi i u financijskoj krizi i zbog prezaduženosti mora provoditi stroge mjere štednje, ionako tanka mreža socijalne pomoći mora se još više istanjiti. Sociolog José Maria Castro Caldas se boji da budućnost ne donosi ništa dobro. "Troškovi krize su vrlo nejednako raspoređeni i ponajviše pogađaju nezaposlene, a to je najmanje deset posto stanovništva zemlje. A kada se sada smanji ionako mala pomoć nezaposlenima, oko 800.000 Portugalaca neće više imati nikakvu socijalnu sigurnost", smatra Caldas.

Istanjuje se srednji sloj

Ali to nije sve: povećanje poreza i sve veća nezaposlenost teško pogađaju prije svega srednji sloj. Sve je više nastavnika, bankara i odvjetnika koji bez vlastite krivice padaju u zamku prezaduženosti, a time i ispod granice siromaštva, upozorava Isabel Jonet: "Mnogi pripadnici srednjeg sloja su izgubili posao, a kredite koje su ranije podigli valja i dalje otplaćivati. Oni ne vide mogućnost za pronalaženje novog posla. Tu ima profesora, liječnika, čak sveučilišnih profesora. Svi oni imaju financijske poteškoće i nama se obraćaju za pomoć."

A u dogledno vrijeme se situacija u Portugalu vjerojatno neće popraviti. Dapače: prognoze su mračne - u tome se slažu i stručnjaci političari. To je jedan od razloga zbog kojeg se sve više Portugalaca iseljava, slično kao u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.

Točnih brojaka za sada nema, ali tendencija je zabrinjavajuća. I to odlaze prije svega mladi ljudi.

23-godišnja Margarida Paes također razmišlja o toj opciji: "Moj muž i ja ozbiljno o tome razmišljamo. Ako netko od nas dobije dobru ponudu - jasno, mi ćemo ići."

Margarida radi u jednoj odvjetničkoj kancelariji, zarađuje 500 eura mjesečno - bez socijalnog ili mirovinskog osiguranja. Njen suprug zarađuje 1.000 eura. Za njih dvoje, s još dvoje djece, i dosada je bilo teško spojiti kraj s krajem. A sada je ministar financija najavio da će se kao mjera štednje ukinuti dječji doplatak. Pred Portugalom su teška vremena.

Autori: Jochen Faget / Z. Arbutina

Odg. ur.: A. Jung-Grimm