Jeruzalem rano ujutro. U bazilici Svetog groba se već satima slave svete mise. Tako je to uvijek, kaže redovnik, franjevac, Gregor Geiger. „U ponoć drže misu Grci, kada su oni gotovi, dolaze Armenci. Katolici baziliku koriste rano ujutro, od četiri do sedam sati“, kaže ovaj redovnik.

Bazilika Svetog groba, najvažnija je kršćanska crkva uopće. No, redovnici šest različitih konfesija, ovdje se vrlo rijetko zajedno mole. Najčešće prolaze jedni pored drugih, često dolazi i do nesuglasica. Kako ne bi doista došlo do pravog sukoba, ključevi se, takoreći, nalaze u muslimanskim rukama, točnije kod Wašiše Nuseibeha. „Mi smo neutralni. Kada bi se ključevi nalazili kod katolika, tada bi ova crkva bila katolička. Da ih na čuvanju imaju Grci, bazilika bi postala pravoslavna. Mi nismo na ničijoj strani. Svatko može doći i svatko se ovdje može moliti“, objašnjava Nuseibeha.

Stroga organizacija

A da bi se barem prividni mir nastavio i ubuduće, za to postoji i zakon. Status Quo iz 1852. godine. O čemu je riječ objašnjava svećenik Elias: „Moramo dijeliti crkvu. To je regulirano još za Osmanskog carstva, takozvanim Status Quoom. Njime je točno uređeno kada i tko ovdje smije održavati svoje procesije, kako ne bi došlo do kaosa“.

Status Quo se naime sastoji od dvije tisuće pravila. Njima je regulirano ne samo korištenje već i tko kada smije zvoniti i tko i kada je na redu za čišćenje. Tko se ne pridržava reda i plana, mora računat s posljedicama, pa čak i s udarcima. Primjerice, prije nekoliko godina jedan je grčki redovnik u bazilici molio u „armensko vrijeme“. Kada su ga ugledali, Armenci su upotrijebili šake i istjerali ga.

Velike mjere sigurnosti

Križni oltar pripada Grcima. Ikone, zlatne i srebrne presijavaju se na svjetlu koje dopire sa svoda na kojem se nalazi veliki broj svjetiljki. Pored same bazilike Svetog groba, ovaj je oltar najsvetije mjesto kršćanske crkve. Na ovom je mjestu nekoć bila Golgota na kojoj su Isusa, prema biblijskoj predaji, pribili na križ. I upravo ovdje, na ovo mjesto vjernici dolaze već gotovo dvije tisuće godina. Redovi su uvijek izuzetno dugački, čeka se i po nekoliko sati.

Na ulazu često stoji i franjevac, redovnik Gregor Geiger. „Sada stojimo takoreći na samom svetom Grobu, u kapelici koja je prvotno bila jedna pećina. Kada je sagrađena crkva, u 4. stoljeću, tada su stijene oko pećine uklonjene tako da ona danas ovdje stoji sama, unutar crkve“, priča on.

Danas ispred ulaza stoji jedan grčki, pravoslavni redovnik. I brine se za red. U malu kapelicu odjednom smije ući svega šest do osam osoba. I mjere sigurnosti su također izuzetno velike. Ruksaci, primjerice, moraju ostati vani. Unutra, u samoj kapelici, se nalazi jedan kamen, preko kojeg je prebačena crvena marama, ukrašena bizantskim ukrasima. Vremena nema mnogo. Dovoljno samo za jednu kratku molitvu i dodir kamena.

Ove godine, za Uskrs, na ovom će mjestu biti još više gužve no inače – budući da najveći kršćanski blagdan ovoga puta slave svi kršćani na isti dan.

Autor: Michael Hollenbach / Željka Telišman

Odg.ured: N. Kreizer