Ako čovjek nakon više mjeseci ponovo iz Njemačke dođe u Beč u oči upada osobito jedna stvar: nigdje nema redarstvenika. Ispred Burggartena na terasi Muzeja Albertina u središtu grada pred zalazak sunca su se okupile razne skupine. Tri skatera svojim daskama stružu po asfaltu, prijatelji ih bodre sa strane. Nasuprot njima sjede dvije mlade žene s burgerima i pomfritom u rukama, iza njih četiri muškarca s dvije boce vina. Ovdje se ne mora nositi maske, a što više sunce tone iza Hofburga, to više se približavaju jedni drugima. I to iako je Beč još uvijek u „istočnom lockdownu“ (jer vrijedi samo za istočni dio grada) i što je uvedena 24-satna zabrana izlaska.

U Beču su, međutim, na to već navikli. Već otprilike pola godine se u Austriji bez važnog razloga ne smije noću kretati vani. Kao što je sad u Beču, tako je tjednima vrijedilo u cijeloj Austriji – 24 sata na dan. Bilo je pet iznimaka koje su otežavale kontrolu. Tako sam primjerice ja smjela u prosincu s maskom FFP2 skijati u Obertauernu (tjelesni odmor) i s jednom prijateljicom, s kojom sam se i inače čula najmanje jedanput tjedno, vani piti kavu (duševni odmor s jednom bliskom osobom).

Nazire li se kraj lockdowna?

U austrijskom glavnom gradu policija redovito obilazi ulicama, ali Bečani nisu osobito impresionirani ni time ni samom zabranom izlaska. To ide tako daleko da se brojni moji poznanici sjete da je na snazi zabrana izlaska samo kad ih ja na to podsjetim. Ona je „zapravo“ na snazi, ali to ionako „nitko ne kontrolira“, kažu moji bečki prijatelji. Tako se oni u manjim skupinama sastaju na dunavskom kanalu, u vinogradima pred vratima grada ili u parkovima u gradu.

Sad savezni kancelar Sebastian Kurz namjerava okončati lockdown u Austriji unatoč sedmodnevnoj incidenciji od preko 170 (na 100.000 stanovnika). Kurz obećava da će od 19. svibnja moći otvoriti prvi hoteli; ugostiteljski objekti i drugo. Jedna gostionica nedaleko od ureda saveznog kancelara odmah je to proslavila natpisom: „Veselimo se 19. svibnja.“ Ali, bečki gradonačelnik Michael Ludwig upozorava da će još vidjeti hoće li se to s otvaranjem moći provesti i u Beču.

Beč ipak živi

Pritom izgleda da je Beč ionako za sebe pronašao pravo austrijsko rješenje. Malo su rezignirali, ali su se ipak uz puno gunđanja s time ipak pomirili. Već od prosinca se besplatno i često testira. Poduzeća svojim zaposlenicima dijele maske i nude testove. U Beču se čak može provesti ispiranje grla, a uzorke onda supermarketi šalju laboratorijima na besplatni PCR-test.

Sve to Bečankama i Bečanima daje određenu sigurnost – i tjera ih da izađu van. Oni se ne žele odreći omiljene kave „melange“ u omiljenoj kavani preko puta ministarstva vanjskih poslova, samo što onda moraju stajati vani, a ne unutra. Špricer (vino pomiješano s mineralnom vodom) se kupuje izravno kod trgovca vinom, koji sad nudi boce vina i uz njih plastične čaše. Kroz prozor omiljenog bara može se dobiti koktel za vikend koji se onda može s prijateljima ispijati nekoliko koraka dalje. I glavna trgovinska ulica Mariahilfer Strasse petkom popodne je gotovo jednako puna kao i u normalnim vremenima – iako u lockdownu ni jedna trgovina nije otvorena. I tradicionalna kavana Demel prilagodila se i sad nudi „Kaiserschmarrn to go“ (carski drobljenac).

Beč živi unatoč lockdownu i zabrani izlaska. Taj prkos ne iznenađuje. Jer, kako kaže i kultna bečka serija iz 1970-ih: pravi Bečanin se ne da pokoriti.