Razlog je jasan: više od 70 posto nezaposlenih stranaca nema nikakvu kvalifikaciju pa ih je teško posredovati na njemačkom tržištu rada. Vladina povjerenica za migracije, izbjeglice i integraciju za doseljenike stoga zahtijeva lakši pristup tržištu rada i radnoj izobrazbi.

Stopa nezaposlenosti među doseljenicima je visoka. Mnogi migranti nisu integrirani u njemačko društvo. Unatoč tome, Marieluise Beck je uvjerena kako je u gotovo sedam godina svoje dužnosti pokrenula mnogo toga. Prema njezinom viđenju, u središtu integracijske politike crveno-zelene koalicije stoji Zakon o doseljavanju koji je nakon žilavog natezanja s oporbom izglasan u kolovozu 2004. godine, a na snagu je stupio 1. siječnja 2005. „Novim Zakonom o doseljavanju mi smo usjekli put u smislu da je Njemačka doseljenička zemlja koja prihvaća integracijsko-politi­čke izazove.“

Zakon kao žrtva kompromisa

Da je bilo po volji političarke Zelenih Beckove i crveno-zelene savezne vlade, Zakon o doseljavanju bio bi otišao i korak dalje. Prvi put u njemačkoj povijesti bio bi stvoren zakonski okvir koji bi osobito kvalificiranim migrantima omogućio doseljavanje u Njemačku: „Htjeli smo preuzeti sustav bodovanja kao u Kanadi, prema kojemu bi se budućim migranticama i migrantima temeljem njihovoga osobnog profila pripisivali bodovi, a s njima i mogućnost doseljenja u Njemačku. No, taj dio zakona u cijelosti je žrtvovan u Posredničkom odboru Bundestaga. I druge mogućnosti za samostalne poduzetnike pretrpjele su velike restrikcije.“

Samostalni poduzetnici moraju, naime, u Njemačkoj investirati najmanje milijun eura ili se obvezati na otvaranje najmanje 12 radnih mjesta. Marieluise Beck poglavito kritizira činjenicu da se stranim studentima sa sveučilišnom naobrazbom, koji su studirali u Njemačkoj, još uvijek otežava pristup tržištu rada.

Migracije za spas socijalnih sustava

Na gospodarskom sektoru u međuvremenu jedva da još i postoji netko tko dvoji u potrebu Njemačke za doseljenicima. No, kako se može spriječiti da se počnu doseljavati uglavnom siromašni ljudi s lošom naobrazbom? „Iz povijesti nam mora biti jasno da je vrbovanje nekvalificiranih slojeva bio dio politike 50-ih i 60-ih godina – odgovornost koju smo mi preuzeli. Sada na odgovarajući način, poglavito kroz napore u obrazovanju, moramo voditi računa najviše o djeci druge i treće generacije.“

Zagovornici liberlanije politike doseljavanja naglašavaju da će Njemačka ubuduće trebati još više migranata kako bi stabilizirala svoje socijalne sustave i osposobila ih za budućnost. No, brojni novi platiše doprinosa doselili bi sa svojim obiteljima – sa sobom bi, dakle, doveli i brojne nove primatelje socijalnih usluga, na primjer kroz članstvo u obvezatnom zdravstvenom osiguranju. Ifo institut iz Münchena je izračunao da su godišnji neto izdaci države po glavi doseljenika 1997. godine iznosili oko 2.400 eura, ukoliko od doseljenja nije prošlo više od deset godina. Neki stručnjaci za gospodarstvo upozoravaju stoga na mogućnost nekontroliranog doseljavanja u Njemačku sa željom profitiranja od socijalnog sustava.

Doći će dan...

Marieluise Beck, naprotiv, vjeruje kako se mnogi doseljenici institucijama sustava socijalnog osiguranja obraćaju, jer su isključeni s njemačkog tržišta rada: „Postoje migracije u sustav socijalnog osiguranja i to kod dijela kasnih doseljenika koji ovdje ne mogu dobiti posao, također i kod dijela židovskih doseljenika – često i zbog činjenice da njihova dobra zanimanja ovdje nisu priznata, a također i kod izbjeglica kojima smo odlučno zapriječili pristup tržištu rada.“

Zato vladina povjerenica za migracije vjeruje da će jednom doći dan kada će se iz ladica izvaditi i oni dijelovi Zakona o doseljavanju za koje u kolovozu 2004. u Njemačkoj još nije postojala parlamentarna većina.