Trebalo je proći više od desetljeća i pol od smrti velikog skladatelja Ludwiga van Beethovena (1770 -1827) prije no što mu je bio podignut spomenik. Franz List bio je taj koji je poklonio značajnu svotu i tako omogućio da se 1845. u Beethovenovom rodnom gradu Bonnu to konačno i dogodi.

Namršten i razbarušen

12. kolovoza 1845. na glavnom gradskom trgu u Bonnu otkriven je spomenik skladatelju, samo nekoliko stotina metara udaljen od njegove rodne kuće. Događaj je bio popraćen trodnevnim koncertnim maratonom.

No skulptura Ernsta Hähnela nije bila neko revolucionarno djelo. Figura u laganom pokretu, stilizirana građanska odjeća tog doba, alegorijski reljefi na visokom postolju. Sve je bilo u skladu s tadašnjim uobičajenim spomeničkim standardima. Jedino njegovo lice, koje je autor napravio po odljevu lica koji je Beethovenu uzet dok je bio živ, nije se uklapalo u postojeće okvire. Niti jedna izvedba Beethovenova lika nije se toliko urezala ljudima u pamćenje. Od tada svatko je skladatelja vidio samo s njegovim namrštenim izrazom lica, stisnutim usnama, skupljenim obrvama, divlje razbarušenom kosom i markantnom rupicom u bradi.

Čovjek, bog, duh

Takozvani "bonski tip spomenika" uporno se kopirao i danas se uz sitnije razlike može naći na svim kontinentima svijeta. Na primjer u knjižnici Američkog kongresa u Washingtonu ili na Konzervatoriju u Sankt Peterburgu. Posebno tijekom druge polovice 19. stoljeća došlo je do pravog Beethovenovog "booma". Njegovi su spomenici podizani ne samo na njemačkom govornom području, nego i u Francuskoj, Belgiji, Italiji i Sjevernoj i Južnoj Americi. Ovjekovječili bi ga u kamenu ili bronci kao čovjeka slobodnog duha i zagovornika ideja Francuske revolucije.

Pri tomu se način kako su ga prikazivali postupno mijenjao. "Prvo su ga prikazivali kao izuzetnog građanina i čovjeka, da bi ga pred kraj 19. stoljeća sve više predstavljali kao boga", komentira autorica knjige "Beethoven u slici" Silke Bettermann. U bečkoj verziji umjetnika Caspara Zumbuscha, Beethoven više sliči Michelangelovu Mojsiju. A kipar Max Klinger ga je čak prikazao kao Zeusa koji sjedi na nebeskom prijestolju u društvu jednog orla.

No u Parizu su se zauzeli za drugačiji pristup: "Tamo su rekli, Beethoven je u prvom redu bio čovjek pun duha, koji je stvarao glazbu", kaže Silke Bettermann. Primjerice, Rodin i njegovi učenici Emile-Antoine Bourdelle i Naoum Aronson njegovali su stil koji je vukao više u apstrakciju.

Beethoven danas

Diljem svijeta ima više od 100 Beethovenovih spomenika. Samo polovica njih se nalazi u Europi. Zadnjih godina spomenici mu se podižu u Japanu (naslovna fotografija), Kini, jugoistočnoj Aziji, ali i u Latinskoj Americi.

"I dok se azijski spomenici ne srame pokazati izvjesnu naivnost te se svojim stiliziranim i mirnijim izražajem nadovezuju na tradiciju europskog portreta", priča Silke Bettermann, "u staroj Europi nema novih Beethovenovih prikaza". Osim u betonu izljevene Beethovneove biste "Beethon" diseldorfskog umjetnika Klausa Kammericha, zadnjih desetljeća u Njemačkoj nije bilo nekih važnijih vizualnih prikaza poznatog skladatelja.