Zbog čega u Berlin ljudi dolaze u tisućama? Kao klupska metropola, Berlin je uskrsnuo prije dvadest godina, nakon pada Zida. To je zapravo bio trenutak kad je rođen podzemni klupski grad Berlin. Od tada se u ovom gradu svakog vikenda otvori ili zatvori poneki klub ili bar.

Hodočaste iz cijelog svijeta

Berghain, Watergate ili Weekend. To su imena berlinskih klubova, koji poput ogromnog magneta privlače tisuće mladih iz cijelog svijeta. Svakog vikenda u Berlin dođe oko 15.000 gostiju, iz Milana, Madrida ili Atene, kako bi se bez ograda prepustili noćnoj subkulturi. Stižu jeftinim zrakoplovnim linijama na dva berlinska aerodroma, da bi se odmah po iskrcavanju uputili prema jednom od redova pred klubovima, poznatim sad već po cijelom svijetu.

Berghain je bivša toplana u istočnom Berlinu, i u međuvremenu uživa gotovo mitski ugled. Tu dolaze globalni "clubberi". Jedan je britanski glazbeni magazin čak napisao da se trenutačno od stotinu najboljih klubova u svijetu, u Berlinu nalazi njih deset. "Od 2000. godine Berlin se internacionalizira. Postao je jako privlačan za ljude iz Europe i iz cijelog svijeta. To je ono što je promijenilo Berlin", priča Tobias Rapp, autor zadužen za pop-kulturu u njemačkom tjedniku Der Spiegel. On prati uspon Berlina na postolje svjetske klupske metropole od prvih dana. A sve je počelo prije 20 godina.

Anarhičan, neuredan, originalan, ilegalan

Nakon pada Zida mladi su otkrili anarhično neuredni istočni Berlin. Mladi su ušli u tamne betonirane podrume, zauzeli tajnovite kuće, poput bivšeg hotela vlade DDR-a, ili se smjestili u monstruozne ruševine starih tvornica. Postavili su nekoliko sanduka piva, javili prijateljima i bacili se na tulumarenje.

Ključna riječ tada je bila: ilegalno. Nitko nije brinuo za propise, zakone, dozvole ili vlasničke odnose. Ali ilegalno tu nije značilo zabranjeno. To je više bio izraz koji je opisivao osebujunu estetiku. U ovim su prostorima isprobavane nove ideje. Umjetnost, glazba, moda i dizajn živjeli su u simbiozi. Tako je nastala podzemna avangarda devedesetih, priča DJ Thomas Andrezak. "Jednostavno ste si otvorili prostor za eksperimentiranje. 'Ilegalno' je presnažan izraz za to što su se koristili slobodni prostori, za koje ionako nitko nije mario."

Glazbena podloga razdoblja pada Zida je bio techno. On je puštan noću u ilegalnim, laserski osvijetljenim i znojnim isparavanjima ispunjenim klubovima. Najkasnije s krajem devedesetih, divlja su vremena završila. S jedne strane jer su se javili vlasnici i počeli skupo prodavati stare zgrade, čime su ta mjesta izgubila na šarmu.

S druge strane, jer su marketinški odjeli velikih tvrtki shvatili da se na kreativnom potencijalu posjetitelja i organizatora klubova može zaraditi ogroman novac. S prometom od 180 milijuna eura i s 10.000 zaposlenih, berlinski je noćni život postao izuzetno važan gospodarski faktor za grad. A taj potencijal Berlina još uvijek nije skroz iskorišten, tvrdi novinar Thobias Rapp: "Mnogi koji su u Berlin doletjeli zrakoplovom Easyjeta više znaju o noćnom životu grada od samih Berlinčana. Više cijene glazbu od Berlinčana. I što je vrlo važno, to su individualci koji dolaze ovamo, a ne skupine. To su ljudi koji prilično dobro znaju što žele. Oni sad dolaze kao osamdestih Nijemci koji su na Zapadu htjeli izbjeći vojnu službu, ili kao devedestih, oni u potrazi za avanturama. Sada dolaze ovamo iz ostatka Europe. I oni su Berlin, čak i kad nisu Nijemci".

Autor: Christoph Richter/ Snježana Kobešćak

Odg. urednik: Anto Janković