Područje zapadnog Balkana je dolaskom koalicijske vlade Olafa Scholza još više ušlo u vidno područje njemačke vanjske politike. Zanimanje se ne odnosi samo na sadašnjost i budućnost nego i na prošlost, točnije suočavanje s ratnim događajima na području bivše Jugoslavije u devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Intenziviranje ovih aktivnosti nastavilo se i ovog tjedna posjetom delegacije sačinjene od predstavnika udruga žrtava rata u Bosni i Hercegovini koji su u Berlinu vodili razgovore u kancelarskom uredu, Bundestagu i ministarstvu vanjskih poslova.

"Ova dva dana su bila vrlo intenzivna, vodili smo vrlo intenzivne razgovore. Dobili smo podršku na svim instancama i u kancelarskom uredu i od predstavnika Bundestaga", rekla je potpredsjednica Bundestaga Aydan Özoguz, koja i stoji iza ovog projekta.

Ideja rođena u Srebrenici

Ideja se, kako je rekao socijaldemokratski zastupnik i izvjestitelj SPD-ovog zastupničkog kluba za zapadni Balkan, Adis Ahmetović, rodila prošle godine prilikom posjetaÖzoguz komemoraciji u Srebrenici kada je potpredsjednica njemačkog parlamenta pozvala predstavnice i predstavnike glavnih udruga žrtava rata u Bosni i Hercegovini da posjete Berlin. "Mislim da je zaista važno što su predstavnici ovih udruga došli u Berlin i da ovaj posjet ima veliki utjecaj na zastupnike koji su povezani s temama poput zaštite ljudskih prava ili razvojne pomoći", rekao je Ahmetović. On je s tim u svezi spomenuo i princip feminističke vanjske politike koji je nedavno implementirala Njemačka.

Predstavnici udruga žrtava rata su u razgovoru s vodećim predstavnicima njemačke politike iznijeli svoje probleme s kojima se susreću u svakodnevnoj borbi za svoja prava. Odluka o obeštećenju civilnih žrtava rata u Bosni i Hercegovini do sada nije implementirana i to ne zbog pravnih nego, kako se moglo čuti od članova delegacije, zbog političkih razloga. Najviše blokada dolazi iz Republike Srpske.

Problem je, kako kaže pravnica Ajna Mahmić, savjetnica međunarodne organizacije Trial International, pravna rascjepkanost BiH. "Preživjeli moraju navigirati kako bi ostvarili svoja prava koja su različita govorimo li o Federaciji, Republici Srpskoj ili Distriktu Brčko", kaže Mahmić. Ona je ukazala na to da je jedino u Distriktu Brčko djeci koja su rođena nakon silovanja priznat status žrtve rata. No i to je ostalo na simboličnom činu jer ova djeca nemaju pravo na materijalnu ili bilo kakvu drugu naknadu.

Potreban pritisak na susjede

U svim procesima je potrebna pomoć međunarodne zajednice u BiH što uključuje i pritisak na političke aktere. "Bez Ureda visokog predstavnika i Britanskog veleposlanstva projekt priznavanja statusa žrtve djeci rođenoj nakon silovanja sigurno ne bi ugledao svjetlo dana", kaže Mahmić.

"I dok počinitelji ratnih zločina i dan danas rade i to i u državnim institucijama, njihove žrtve su nesposobne za rad ", kaže Mahmić.

"Prioritet kod procesuiranje ratnih zločina je suradnja s državama u regiji. Nažalost pokušaji da po ovom pitanju dođe do suradnje pravosuđa Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, nisu do sada bili uspješni i tu se nadamo pomoći međunarodne zajednice", rekla je Mahmić.

Socijaldemokratska političarka Özoguz smatra da se preko politike ipak može stvoriti atmosfera u kojoj bi se pravosuđe odlučnije suočavalo s repovima iz prošlosti, a to se prije svega odnosi na procesuiranje ratnih zločina. "Mi smo svjesni toga da je teško utjecati na rad sudova, ali naravno primjećujemo da politika ima utjecaja na pravosuđe i to je posebice vidljivo u BiH, ali i u Srbiji i Hrvatskoj. No ono što možemo i za što se nadamo da će ovaj posjet polučiti je da probudimo svijest o tome koliko ovi ljudi toliko desetljeća nakon završetka rata još uvijek pate i da utječemo na one koji donose odluke, da se stvori atmosfera u kojoj bi sudovi procesuirali i ove slučajeve", rekla je Özoguz u razgovoru za DW.

Iskoristiti njemačka iskustva

Ajna Jusić, iz udruženja Zaboravljena djeca rata je rekla kako Njemačka i preko svojih pravnih službi, ali i kroz iskustvo koje je sakupila u suočavanju s prošlošću može pomoći u istom procesu i u Bosni i Hercegovini. "Naše udruženje je nastalo na temelju istraživanja koja su provedena s djecom koja su rođena tijekom Drugog svjetskog rata i kod kojih su očevi bili njemački vojnici, a majke žene iz okupiranih područja. Njemačka već posjeduje čitav niz alata i metodologija u suočavanju s prošlošću i nama je jako važno da i utječe na ovu tematiku u BiH", rekla je Jusić, koja je 1993. bila prvo dijete rođeno u zaštićenoj kući Medica u Zenici u kojoj su bile smještene žene žrtve silovanja. Ova diplomirana psihologinja je ukazala na to da bi iskustva koja su stečena u prevladavanju trauma u BiH zasigurno mogla koristiti i u sličnom procesu u Ukrajini za nekoliko godina.

Jedan od problema s kojim se žrtve u BiH suočavaju je i dalje stigmatizacija i neprihvaćanje od strane jednog dijela društva. "Djeca koja su rođena nakon silovanja su često izložena uvredama, daju im se nadimci poput: četnička, ustaška ili balijska djeca, djeca neprijatelja. A treba zamisliti kakav pritisak su osjećale naše majke", kaže Ajna Jusić i dodaje: "Mi ne smijemo zaboraviti da živimo u patrijarhalno opresivnoj državi koja ne podržava preživjele i njihove sudbine. Treba reći da je BiH država u kojoj i u mirnodopskim uvjetima od 15 silovanja samo jedno bude prijavljeno", kaže Jusić. Ona napominje da se i danas postavlja pitanje kredibiliteta žrtve. "Kod svjedočenja žena ili prijave silovanja se i danas postavlja pitanje vjerodostojnosti tih iskaza", zaključuje Jusić.

Šikaniranje kroz naplatu sudskih troškova

Velik problem su sudski troškovi s kojima se suočavaju oni koji svoj status ratne žrtve pokušavaju izboriti sudskim putem. Nedim Mustačević iz Tuzle je u Berlin došao u sklopu ove delegacije kako bi posvjedočio o svom mukotrpnom putu od zatočeništva u srpskim logorima pa do borbe za svoja prava. "Što se nas logoraša tiče, rat još uvijek traje jer se nad nama još uvijek vrši tortura", rekao je Mustačević, potpredsjednik Unije logoraša Bosne i Hercegovine.

On je ukazao na praksu sudova u Republici Srpskoj koja od podnositelja tužbi za nematerijalno obeštećenje traži namirenje sudskih troškova koji uvelike prelaze financijske mogućnosti podnositelja. "Ja sam dobio na naplatu 1.700 KM i sada mi prijete da će mi taj iznos oduzimati od mirovine", kaže Mustačević koji je bio zatočen i mučen u logoru Batković pored Bijeljine. On je rekao kako su u razgovorima s predstavnicima njemačkog državnog vrha zatražili i podršku u osnivanju reparacijskog fonda kojim bi se pomoglo žrtvama mučenja. "Naši nam političari ne pomažu zato se nadamo da će nam pomoći njemački", rekao je Mustačević.

Nedostatak mjesta sjećanja i obilježja

"Naš je cilj da se Bosna i Hercegovina vrati u središte zanimanja. Jer vrijeme protječe, biološki satovi kucaju i mi smo apelirali na Njemačku da iskoristi sve svoje mehanizme i izvrši pritisak na političare u regiji da se riješe ova pitanja", rekla je Midheta Kaloper iz udruge ratnih žrtava "Foča 92-95". Ona je ukazala i na problem nedostatka spomen obilježja koja bi podsjećala na žrtve rata. "U Foči imate dvoranu u kojoj su se tijekom rata dogodili najstrašniji zločini pogotovo nad ženama, a da na toj dvorani nema nikakvog obilježja. Ona je čak obnovljena novcem EU-a", kaže Kaloper.

Dvodnevni boravak predstavnik udruga žrtava rata okončan je večerom koju je organizirala Elke Büdenbauer, supruga  predsjednika Savezne Republike Njemačke Franka-Waltera Steinmeiera, i sama po struci pravnica.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu