Glavni grad tuluma Berlin bez tuluma... Jest izazov. I za mnoge Berlinčane nakon preko godine dana askeze se polako postavlja pitanje: zašto živim tu, a ne u nekoj provinciji? I gospodarstvo Berlina je dobro zarađivalo na onima koji su dolazili u ovdašnje klubove tako da je i za njih lockdown bio težak ispit.

„Do sad smo uspjeli spasiti sve klubove od zatvaranja", kaže nam Lutz Leichsering iz Berlinske klupske komisije, organizacije koju su stvorili sami berlinski klubovi kako bi se u gradskoj vijećnici i kod političara čuo i njihov glas. To se u koroni pokazalo osobito korisno: pomoć klubovima je odobrena "makar je pomoć često kasnila ili nije došla u pravom obliku", kaže Leichsering.

No ipak je i po anketi ovog svibnja čak 16% klubova barem razmišljalo odustati od posla. Jer čak i ako im se dopusti rad, to ne znači da će se i gosti vratiti.

I u Berlinu je ovo proljeće bilo loše vrijeme, ali odnedavno se i vrijeme popravilo i pao je broj novozaraženih. Ponovo su otvorili restorani i barovi, ali sve što ima veze s plesom je još uvijek zabranjeno. To se moglo i očekivati: mjesta tuluma su bila prva koja su u pandemiji zatvorena i bit će posljednja koja će se otvoriti.

Utočište u kulturi

No Berlinčani su poznati da uvijek nađu neki način: mnogi klubovi se deklariraju kao kulturne institucije. Tako se u klubu "Berghain" održavaju izložbe, performansi ili koncerti, u klubu "About Blank" je počeo kazališni performans na temu nastanka kulture tehno-muzike u ruševinama nekadašnjeg DDR-a, da tako kažemo pogled u korijen novog Berlina. Ulaznice za tri dana izvedbi su bile prodane za 48 sati - tolika je čežnja Berlinčana za "njihovim" klubovima.

No svi koji su se nadali kako će ples biti dozvoljen barem na otvorenom - i kako je bilo i prošlog ljeta, ostali su razočarani. Klupska komisija prosvjeduje i piše priopćenja, podsjeća kako postoje uspješni higijenski koncepti zaustavljanja pandemije, ali do sad je sve uzalud.

Političari grada-pokrajine Berlina klubovima ne čine život lakšim, ali briga ima još: putovati je postalo skupo, a kaže se da će željezničke i avionske karte biti još skuplje - tko će imati novaca tek "zaletjeti" se do Berlina da se malo provede? "I što da rade manji klubovi koji ovise o turneja? Mnogi bendovi i DJ dolaze u Berlin zato jer su ionako na turneji. Tko će doći ako će kod ulaska u Njemačku morati provesti u karanteni ako dolaze iz zemlje s velikim brojem zaraženih", pita Leichsenring. Povrh toga, državna potpora u koroni stiže - ali prestaje koncem ovog mjeseca.

Klubovi ipak nisu bordeli

Ipak ima i nade: njemački parlament je nedavno naložio Vladi promijeniti Zakon o gradnji gdje je između ostalog i propis po kojima se klubovi uvrštavaju u "mjesta za užitak" - kao i bordeli i igračnice. Sad bi trebali biti uvršteni u "kulturne institucije" zajedno s kazalištima i operom, posebno oni koji nude i dodatne sadržaje.

To će imati posljedica i u pitanju, gdje će klubovi dobiti dozvolu za rad: do sad je to bilo samo u središtu grada gdje je prostor skup ili u industrijskim parkovima na rubu grada. Ali teško će i tako doći do velike selidbe, jer prostora u Berlinu ionako ima sve manje.

Urbanist David Koser smatra kako klubovi ionako ne spadaju u stambena naselja: "Jasno je da je u skupom i sve punijem Berlinu još jedva moguće naći prostor za nove klubove. To je prokletstvo i gentrifikacije u kojem su novi imućni stanovnici protjerali starosjedioce. Ali tome su pridonijeli i sami klubovi."

Ali nisu li Berlinčani poznati i po svojoj snalažljivosti i po spontanim tulumima koji su trajali samo određeno vrijeme? Koser ne vjeruje u to: čak niti novim propisima se više nikad neće vratiti doba "spontanog i ne sasvim komercijaliziranog berlinskog klupskog života koje se osjećalo u prva dva desetljeća nakon pada DDR-a". Dapače: "Kad i klubovi zakonski postanu izjednačeni s muzejima, možda će se i sami još malo više pretvoriti u muzeje."