1. rujna 2004. godine jedna teroristička skupina napala je osnovnu školu u Beslanu i zatvorila oko tisuću ljudi u sportsku dvoranu. Među njima i Reginu Kusajevu i njezinu kćerku Isetu. Beslan se nalazi u Sjevernom Kavkazu, nedaleko od Čečenije.

Napad na početku školske godine

1. rujna je u školi bilo posebno mnogo ljudi, jer tada u čitavoj Rusiji počinje nova školska godina. Toga dana je i rođendan Isete Kusajeve. Devet godina je napunila kada su maskirani, teško naoružani napadači uzeli kao taoce nju, njezinu majku, kao i stotine drugih učenika s njihovim roditeljima. Iseti nadiru suze kada ponovo ulazi u sportsku dvoranu. "Još uvijek je prisutan veliki strah", priča majka Regina. "Postali smo pretjerano oprezni. Gdje god da se nađemo pažljivo promatramo sve ljude. Kada netko s velikom torbom uđe u autobus, ja bježim van."

Teroristi su od ruske vlade tražili neovisnost Čečenije i povlačenje svih ondje razmještenih ruskih snaga. Međutim, s Moskva o tome nije htjela ni pregovarati. Trećeg dana ruske specijalne jedinice napale su školu. Više od 330 talaca je izgubilo život, a preko 700 ih je bilo teško ranjeno. Do danas je nejasno kako je došlo da takvog krvoprolića i tko je točno ubio taoce u školi.

Ela Kesejeva, čija kćerka je bila među ranjenima, uvjerena je da su specijalne snage s tenkovima i minobacačima udarale gdje su stigle. Zato je toliko talaca izgubilo život. Sigurnosne službe to negiraju. Zajedno s drugim roditeljima Ela je osnovala grupu "Glas Beslana". Već više puta je podnosila tužbu protiv državnih službi. Ona smatra da je nužno obnoviti istragu, jer postoje indicije da i vlasti snose odgovornost za dramu koja se dogodila.

Neriješeno pitanje odgovornosti

Postoje primjerice fotografije na kojima se vide minobacači raspoređeni na zgradama oko škole. Sigurnosne službe i dan danas negiraju da su koristile tu vrstu naoružanja. Također, tijela ubijenih su s mjesta zločina uklonjena prije nego što su ih stručnjaci pregledali – to je kršenje ruskog kaznenog prava. "Državni vrh koji je počinio taj zločin, ti "državni službenici" još uvijek su na vlasti", žali se Ela Kesajeva. "Oni i dalje izvršavaju zločine. To su opasni i neuračunljivi ljudi. Ti koji otvaraju vatru na žive taoce, nisu ljudi pri pameti."

I Alan Ardihajev vjeruje da mnogi nisu morali izgubiti život, pa tako ni njegova supruga Irina. Ona je tada pratila njihovu stariju kćerku u školu. Alan je liječnik anesteziolog. Rano ujutro toga dana pozvali su ga iz bolnice da dođe na operaciju. Zato nije mogao s obitelji otići u školu. Velikim čudom njegove su dvije kćerke izvukle živu glavu. "Kada se nađeš u situaciji da ne možeš pomoći svojoj deci jer nisi pored njih…I onda još deset godina nema prave istine i objektivne istrage, to jako boli." Alan sumnja u službene verzije na temelju kojih je najveći broj talaca stradao od ručno izrađenih bombi terorista.

Što se točno dogodilo u školi u Beslanu? U Rusiji žrtve još uvijek nisu dobile odgovor na to pitanje. Zato su protiv državnog vrha članovi obitelji žrtava podnijeli tužbu Europskom sudu za ljudska prava. Sudski postupak počinje 14. listopada.