"Beton" u slengu njemačkih kriminalaca znači zatvor, a u najvećem zatvoru ove zemlje za malodobne prijestupnike smještenom u Hamelnu u Donjoj Saskoj je doista sve sivo u ovim danima: i betonske zgrade i nebo i čelična ograda, svugdje dokle oko seže na 20 hektara velikoj povšini zatvora. Skupina dječaka je zadužena čistiti dvorište, guraju kolica i brzo primjećuju naša, nepoznata lica.

Trenutno je u Jugendanstalt Hameln - popravni dom za mlade, kako je službeni naziv zatvora, 417 mladih muškaraca. Među njima su i počinitelji najtežih krivičnih djela: tu je i danas 15-godišnjak koji je prošlog siječnja u Wunstorfu ubio drugog đaka njegove škole - o tome su pisale sve novine. "Dobio" je deset godina "uz dodatnu sigurnosnu mjeru" - njemačka pravna osobitost koja lako može značiti da će još dugo biti "mušterija" policije i zatvora. Tu je i jedan, u doba krivičnog djela imao 14 godina i koji je u ljetu 2022. u Salzgitteru ubio jednog 15-godišnjaka. Osam godina.

Nema mnogo "teških"

U Njemačkoj se godinama zapravo smanjivao broj krivičnih djela kojeg su počinili malodobnici, ali po policijskoj statistici je 2022. došlo do nove provale: te je godine 93 tisuće djece i malodobnika bilo optuženo za krivično djelo što je porast od čitavih 16% obzirom na 2019., dakle godinu prije korone. Ali i službenici zatvora nas ispravljaju: da, mediji redovito pišu o takvim najtežim djelima, ali oni su među malodobnicima ipak rijetki. Najčešće se tu dospijeva zbog krađe, tjelesne povrede - čitaj; tučnjave, vandalizma, uvrede...

Za počinitelje je onda JA Hameln privremeni dom, ali za razliku od zatvora "za odrasle" gdje zakonodavac takvu kaznu propisuje kao "mjeru zaštite društva od daljnjih kaznenih djela", ovdje je čak i prije toga na prvom mjestu odgoj i obrazovanje.

Zatočenici žive u skupinama: po osmoro ih je smješteno u svaki svoju ćeliju u jednoj zgradi zatvora, a za njih se skrbi po jedan Justizvollzugfachwirt - komplicirani njemački pravni izraz za "čuvara". "Oni su važna osoba za kontakt, gotovo kao otac i majka", objašnjava nam glasnogovornik zatvora David Lamers.

Dom na 9 kvadrata

Ćelije su malene, devet četvornih metara. Tu je krevet s tankim madracom, jedan uski ormar, stol, stolica, prozor s rešetkama i odvojen nužnik s vratima. Dnevni raspored je strogo određen. Počinje u 6 ujutro sa Lebendkontrolle - pomalo nespretan stručni izraz: "kontrola živih", slijedi škola, rad, socijalna terapija, slobodno vrijeme i sve do večeri kad se vrata ćelije opet zatvaraju.

Neki od stanovnika zatvora imaju i televizor. Ali tko se svađa i upliće u tučnjavu,televizor brzo nestaje. "To nitko ne želi", kaže nam Lamer. Televizija im je jedini način zaboraviti gdje su: računala s internetom i mobiteli su u kaznenom domu potpuno zabranjeni, čak i za čuvare. Ništa od digitalne tehnologije nije dozvoljeno: "Naši psi za narkotike mogu nanjušiti čak i USB-stickove", hvali se službenik.

Odgoj u kaznenom domu je strogih pravila, jasnih ciljeva koje treba postići, ali i privilegija za one koji se drže propisa. Po tim kriterijima su zatvorenici i podijeljeni: u zgradi broj 3 su smješteni "problematični" i oni nemaju nikakvih posebnih prava. Mogu doduše ići u školu i na rad, ali imaju samo kratka i nadzirana razdoblja slobodnog vremena izvan ćelije.

Škola, rad i sport

U zgradi broj 9 su smješteni "dobri dečki": iz jedne ćelije se ori glasna muzika. Socijalna radnica Linda Faix otvara zaslon na vratima i viče: "Molim vas malo tiše!" Glazbe odjednom nestaje. Tko se drži pravila, taj bude nagrađen. U zgradi 9 zatvorenici smiju čak nositi svoju odjeću, mogu dati i ispeći gotovu pizzu i podijeliti je među sobom. Imaju i znatno duži "izlaz" u dvorište, na primjer kako bi se bavili sportom.

Stolni tenis, spinning, badminton, nogomet, atletika... Ponuda je velika, tu je i staza, igralište za košarku i odbojku, tu je i zatvorena sportska dvorana: "Sport je tu kod nas važan dio odgoja", kaže nam Lamers.

Baš kao i škola i posao. Osim srednjeg obrazovanja su tu i tečajevi jezika i integracije, a onda i stručna sprema: na primjer za mehaničara, stolara, ličioca, zidara, kuhara... 62% zatvorenika nemaju završenu školu, 99% nikakvu stručnu spremu.

Za Rolanda Neumanna je rad najvažniji od svega. Dominantan i dobro raspoložen stoji u zatvorskoj stolariji. Mladići pile i bruse, sve miriši po drvu. "Tko odlazi mrtav-umoran kući nakon dana teškog rada, taj neće raditi više nikakve gluposti", uvjeren je stolarski majstor. "Tu dečki uče da se računa sposobnost, a ne tko je najveća faca."

I previše narkomana

U pravilu, to mladi zatvorenici nigdje nisu naučili: gotovo svi dolaze iz broken homes - Lamert koristi engleski izraz za poremećene obiteljske odnose: svima je mladost prošla u zlostavljanju, nasilju, često i narkoticima... I među tim mladima je dvije trećine već isprobalo narkotike, 45% ih je ovisno, šest posto psihički poremećeno. Za njih je tu mjesto za odvikavanje i psihijatrija.

"Tko dopušta da mu se pomogne, njemu pomažemo iz sve snage", kaže Lamers. Tu je i trening za nenasilno rješavanje sukoba, tečajeve za mlade očeve, savjetovalište za prezaduženost. A prije nego što im se otvore vrata zatvora, prolaze kroz temeljitu pripremu za slobodan život.

U posebnom odjelu je osim toga smještena klinika socijalne terapije za nasilna i spolna krivična djela. Takav tretman je u pravilu i nalog suda, tu mora dolaziti i mladi ubojica iz Wunstorfa.

No baš kao i na svakom mjestu gdje živi velika skupina bilo mladih, bilo starih muškaraca protiv svoje volje, tu je uvijek i veliko pitanje tko je "pravi" autoritet, a s kim se "može lako". S dušobrižnikom zatvora Stephanom Warneckeom se svakako "može lako", ali od njega neće niti dobiti neku dodatnu privilegiju i boljitak, nego samo iskreni razgovor. "Razgovor uvijek pomaže", uvjeren je evangelički dušobrižnik koji je tu od prošle veljače. I mladići mu dolaze jer je i velika potreba za razgovor i ritualima na koje se mogu pouzdati. Njegov najveći adut jest da mu mogu reći doista sve: "Svi moji razgovori su zakonom zajamčeni kao tajni i povjerljivi".

aš (novinska agencija EPD)