Oštećene su ili potpuno uništeni vrijedne knjige i rukopisi. Nakon tri godine je glavna zgrada knjižnice ponovo otvorena za javnost, restaurirana i u novom svjetlu. Ali, na policama će još godinama ostati rupe.

U požaru je potpuno izgorjelo oko 50 tisuća knjiga i rukopisa, među kojima su i neki vrijedni unikati, primjerice iz zbirke nota. 28 tisuća svezaka spašeno je neoštećeno, 62 tisuće knjiga su vatrogasci, suradnici knjižnice i pomagači iz čitavoga grada spasili u oštećenom stanju ili nakon gašenja požara izvadili iz zgarišta. Zaklada Klasike u Weimaru svjesno je uzela puno vremena za potragu za prikladnim metodama restauracije:

„Prve godine smo samo popisivali štetu, za svaku knjigu je uspostavljen „bolesnički list“, kako izgledaju oštećenja, da bismo dobili pregled, kakve nas dimenzije očekuju.“

Razvrstavanje po vrsti uveza

Corinna Herrmann je iz Bonna otišla u Weimar i tamo je već dvije godine zamjenica šefa radionice za restauraciju knjiga. Tek nedavno je preselila u obnovljenu glavnu zgradu knjižnice. U njezinom uredu su hrpe papira, uveza od pergamenta i različite vrste kože. Na knjigama složenim na policama stoje kratice, primjerice PA. Na pitanje, je li to kratica za pacijent, sa smijehom odgovara:

„Dobra predodžba, ali to znači jednostavno papir. Štete smo grupirali po vrsti uveza: koža, pergament, papir, tkanina.“

Svaka četiri mjeseca paketi s knjigama odlaze na restauraciju u radionice diljem Njemačke. Jedna od radionica je knjigovežnica Thomasa Lütticha u Weimaru, čiji pra-pradjed je bio dvorski knjigoveža i koji je knjigovežnicu s dugom tradicijom preuzeo od svoga oca.

„Ovo je primjerice jedan od 200 svezaka, njih je knjižnica sortirala prema vrsti uveza i oštećenju. Ovo je jedna jače oštećena knjiga. Nekoliko stranica je ispalo usljed korištenja, ljepilo je popustilo, uvez je oslabio, omot se izvitoperio, papir kojim je omot presvučen mora biti ponovo učvršćen.“

Miris kao u pušnici

Deseci tisuća oštećenih svezaka čuvaju se u posebnom skladištu na rubu staroga grada. Knjige su poslagane na metalnim policama, u prostoriji se osjeća miris dima:

„Kao u pušnici, to se posebno osjeća u ovom skladištu, ni nakon tako dugo vremena taj miris nije nestao.“

U posebnom skladištu izgleda kao u bolnici, brojni svesci umotani su u zavoje od gaze, što ukazuje da se tu nalaze pojedinačni listovi, koji se ne smiju zagubiti. U skladištu je oko 7000 knjiga uvezanih u kožu koje također treba restaurirati:

„Ekstreman slučaj bila bi knjiga kao ova, kod koje se koža uopće ne može prepoznati, kod koje je na omotu vidljiva samo kruta čađa. Koža je potpuno uništena, ovdje je moguće samo napraviti potpuno novi uvez, kako bi se knjigu ponovo moglo koristiti.“

Neke su knjige izvučene iz pepela

Na najvišem katu od mirisa dima zastaje dah. Tu su najteže oštećeni primjerci.

„Ovdje imamo knjige u pepelu, to jest knjige kod kojih uopće nema uveza i kod kojih su listovi nagorjeli. Još smo ih grupirali s obzirom na to koliko je teksta uopće ostalo i isplati li se uopće tu nešto poduzimati.“

Restauracija ovih žrtava požara čekat će još godinama. Zaklada očekuje potporu stručnjaka iz čitavoga svijeta i želi da se stručne škole pozabave traženjem za novim metodama restauracije. Ali, i one bi trebale biti restaurirane najkasnije do 2015. godine.