Ove punašnije gospođe sa naslovne slike bi danas jedva mogle i sanjati da će naći posao kao model u nekom modnom časopisu. Ipak, za Petera Paula Rubensa su baš to bile "Tri Gracije" i simbolom ljepote i ljupkosti.

Što je zapravo ljepota? Tim pitanjem su se mislioci bavili još od antičkih vremena, a izložba "Ljepota i revolucija" u galeriji Städel u Frankfurtu je na tragu ideala ljepote u klasičnom i romantičnom dobu. Jer umjetnost se oduvijek bavila definicijom ljepote koja se neprestano mijenjala.

Umjetnički kritičar Hanno Rautenberg smatra kako je bilo i obratno: nije samo umjetnost pratila ideal ljepote, nego je i "stoljećima umjetnost bila autoritet u pitanju ljepote." On je to pisao o prethodnoj izložbi u Karlsruheu koji se bavila kultom ljepote u suvremenoj umjetnosti i smatra kako su baš takva umjetnička djela "utjecala na našu predodžbu ženstvenosti i muškosti" koju smatramo lijepom.

Priroda nije dovoljno dobra

Izložba u Frankfurtu se usredotočuje na razdoblje klasicizma i romantike u Njemačkoj. "Još uvijek je riječ o potrazi za idealom. Zapravo već i sam taj pojam je problematičan. On zapravo znači da trebamo malo - ili malo više od onoga što nam je dala sama priroda", objašnjava Eva Mongi-Vollmer, kuratorica izložbe "Ljepota i revolucija". "A zadovoljstvo sa prirodnim stanjem još uvijek nije postala norma, nego se nastavlja potraga za idealom."

Mogućnosti ima mnogo, baš koliko razlika ima i među svima nama. U antičko doba je vrhunac ljepote je postala atletska figura. To se može vidjeti na skulpturama stare Grčke i Rima, a dovoljno je upaliti televizor ili otvoriti neki časopis da bi se vidjelo kako je taj ideal uvelike oživio i u današnje doba - barem za muškarce. Antičke figure ženskog tijela bi danas prije smatrali - debeljucama.

Ali sve se to stalno mijenjalo, pogotovo pojam što se smatralo "mršavim" i "buckastim". To se izmjenjivalo i u srednjem vijeku i onda opet, između renesanse i baroka. Tek u razdoblju klasicizma i romantike, kao što se vidi na izložbi u Frankfurtu, umjetnici su se vratili idealima antike.

Od filozofa do stručnjaka za marketing

U dvadesetom stoljeću su pak i ti ideali ljepote presušili sve do toga da postanu sumnjivi ili čak kič, prije dekoracija nego umjetnost. Ipak, sama težnja idealu je ostala, tvrdi Rautenberg: "Ma koliko se mi pretvarali kako smo slobodni i sami odlučujemo o sebi, u stvarnosti još uvijek slijedio naše duboke instinkte ljepote."

Jer danas se pojmom ljepote ne bavi tek umjetnost i o njoj raspravljaju filozofi, nego industrija i o njoj raspravljaju stručnjaci za tržište. Od toga živi svijet tekstila, kozmetike pa sve do estetske kirurgije, a izložba "Ljepota i revolucija" (otvorena do 26. svibnja) nam možda može pomoći da razumijemo, koliko su i naši napori da skinemo koju kilu i šminka koju smo kupili, povezani i sa poviješću umjetnosti.