Mnogi bosansko-hercegovački političari tvrde da je BiH mirna i sigurna zemlja, te da su politički i socijalni potresi prisutni i u bogatijim državama. Međutim, nadležno ministarstvo još uvijek nije definiralo listu sigurnosnih izazova tako da se, zavisno od situacije, potenciraju različiti sigurnosni problemi, kaže član parlamentarne Komisije za obranu i sigurnost Adem Huskić. „Za nekoga su najveći sigurnosni problem rupe na cesti jer godišnje oko 400 ljudi pogine u saobraćajnim nesrećama“, tvrdi Huskić.

Građane Sarajeva pitali smo da li se osjećaju sigurno u gradu u kojem žive. Dobili smo različite odgovore. „Mislim da sam sigurna, iako politička situacija nije najbolja, ali ja se ipak ovdje osjećam dobro“, kaže građanka Sarajeva. „Nemamo ništa, pa ni sigurnost“, kaže jedan penzioner. Vidite šta se dešava. Stalno pucnjava, stalno pljačke, a policija ne radi svoj posao“, ističe drugi Sarajlija.

Terorizma nema, ali oprez nije na odmet

Od napada na New York i Washington 11. rujna 2001., za mnoge države najveći sigurnosni izazov je terorizam. Razni „stručnjaci“ označavali su i Bosnu i Hercegovinu kao potencijalno izvorište novih „bijelih terorista“. Adem Huskić međutim kaže da se „to pitanje koristi u politikantske svrhe“, te napominje da nijedna zemlja, uključujući BiH, nije potpuno sigurna od terorizma. Bosni i Hercegovini ipak „objektivno ne prijeti opasnost s te strane“, naglašava Huskić.

Za člana parlamentarne Komisije za obranu i sigurnost Ivu Miru Jovića prijetnju sigurnosti predstavlja i neadekvatno obrazovanje, kako kroz školstvo, tako kroz porodicu i religiju. „Kada obrazovni sistem, porodica i religija nisu dali puninu u odgoju mladih ljudih, u formiranju svijesti o poštivanju elementarnih prava i raščlambe onoga što je dobro i korisno od onoga što je loše, u našoj društvenoj zajednici stvorila se klima opće nesigurnosti“, kaže Ivo Miro Jović.

Teritorijalna obrana na bosansko-hercegovački način

Jović upozorava na činjenicu da veliki broj građana BiH posjeduje oružje, što smatra najvećim sigurnosnim problemom u ovoj zemlji. Podsjeća da je tokom rata, u sve tri bosansko-hercegovačke vojske (Hrvatsko vijeće obrane, Vojska Republike Srpske i Armija Republike BiH), bilo oko 400.000 vojnika. Pravo nošenja oružja danas ima 164.000 ljudi u Federaciji BiH i 116.000 u Republici Srpskoj, upozorava Ivo Miro Jović.

„Međutim, u pitanju je više od miljun cijevi koje imaju 'papire' i mislim da naoružanijeg naroda u svijetu nema, tako da je nekadašnja ideja o Teritorijalnoj obrani u punoj mjeri na djelu u BiH“, kaže Jović, dodajući da se takva ideja „naoružanog naroda“ mora revidirati uz primjenu odgovarajućih sankcija.

Autor: Samir Huseinović

Odg. ur.: Z. Arbutina