Bijela knjiga o crnim danima hrvatskih novinara
30. ožujka 2011![Ereignis: Prästentation "Weisses Buch - Chronik der Bedrohungen und Verfolgungen der Journalisten 1990-2011", stattgefunden in Zagreb, am 29. März 2011](https://static.dw.com/image/6488039_800.webp)
Oglas
U prostorijama Hrvatskog novinarskog društva ovog utorka (28.3) je predstavljeno djelo koje svjedoči da je posao novinara, fotoreportera i snimatelja, profesija koja je u Hrvatskoj praćena s priličnom dozom rizika. Djelo nazvano Bijela knjiga – Kronika prijetnji i napada na novinare 1990 – 2011 govori o polomljenim prstima i polupanim novinarskim glavama. Još konkretnije, o 70 slučajeva u kojima su novinari, fotoreporteri i snimatelji bili žrtve prijetnji smrću, batinanja, uvreda i fizičkih nasrtaja.
Otvorena sezona lova na novinare
Na novinare se udaralo i prije demokratskih promjena, ali je takva praksa među lokalnim moćnicima i kriminalnim bandama dobila zamah tijekom ranih 90-ih, a potom se nastavila kroz dva naredna desetljeća. Osječki novinar Drago Hedl podsjeća da medijski radnici u manjim sredinama često ne bi ni prijavljivali nasilje i neugodnosti kojima su bili izloženi.
"Nije loše da se novinari boje"
Kad bi se napadač kojim slučajem i otkrio, sud bi takvo nedjelo, u pravilu, blago kažnjavao, svjedoči Hedl. "Za prijetnje smrću uglavnom se izriču uvjetne kazne, ali nisu rijetki slučajevi i da nasilnici prođu i bez ikakvih sankcija. Blagonaklonost pojedinih sudaca prema napadačima na novinare mogla bi se objasniti društvenom klimom u kojoj su novinari samo dobili ono što su tražili jer da nisu 'čačkali' po korupcijskim aferama, kriminalu, raznim političkim prljavštinama ili ratnim zločinima, ništa im se loše ne bi dogodilo.“
Novinarske slobode gore nego 90-ih
Kaže da je pogrešno stavljati znak jednakosti između novinara i medija u kojem novinar radi. „Danas su urednici, nažalost, postali produžene ruke medijskih vlasnika. U javnim medijima postali su produžene ruke određenih političkih centara moći, određenih financijskih centra moći. Novinar ima minimalan ili gotovo nikakav utjecaj na uređivačku politiku u mediju u kojem radi. Ima minimalan ili gotovo nikakav utjecaj na kreiranje medijskog sadržaja. Svedeni smo na to da nam se tekstovi i teme kreiraju negdje drugdje, a mi smo puki izvršitelji.“
Nikoga nije briga za zakon
HND je prije nekoliko mjeseci otišao i korak dalje. U prijedlogu o izmjenama i dopunama Zakona o medijima traži se da medijski vlasnici prilikom imenovanja novog ili smjenjivanja postojećeg urednika budu dužni zatražiti mišljenje redakcije koje bi bilo obvezujuće. No, nije teško pogoditi da je i ovaj prijedlog još uvijek samo mrtvo slovo na papiru.
Institucije ne funkcioniraju
Što je na sve rečeno imao dodati hrvatski predsjednik Ivo Josipović? Kaže da bi se predstavljena Bijela knjiga mogla nazvati i Crvenom knjigom jer bi se mnogi mogli crvenjeti od srama radi onoga što u njoj stoji. „Ispostavilo se da neke novinare čuva više ljudi nego mene, što samo po sebi dovoljno govori o ozbiljnosti situacije i o kompleksnosti problema. Problem napada na novinare nije problem jedne ili dvije barabe koja je pretukla nekoga tko im se ne sviđa. To je problem korupcije, organiziranog kriminala, nefunkcioniranja institucija države.“, zaključio je Josipović i novinarima poručio da im se valja nastaviti boriti za vlastitu sigurnost, neovisnost i bolja radna mjesta. Smatra da bi bolja kazneno-pravna zaštita novinara svakako bila dobrodošla.
Autor: Goran Prokopec
Odg. ur.: A. Šubić
Oglas