„Kod novca prestaje prijateljstvo", glasi njemačka uzrečica, ali slična postoji u gotovo svakom europskom jeziku. To se odlično može vidjeti i kod redovitih pregovora o „srednjoročnim financijskim okvirima" Europske unije. Tom europskom „sedmoljetkom" se određuje za što će Europska unija davati novac iz zajedničke blagajne i tko će koliko u nju uplaćivati.

Već prema iskustvima europskih diplomata, ti pregovori su redovito najteži susreti na vrhu Europske unije. Predsjednici država ili vlada se natežu danima i noćima i nitko ne želi popustiti ni centa. Jer tu se radi o ukupno 1.000 milijardi eura od godine 2021. do 2027.

Neslužbeni sastanak na vrhu 27 članica koji je počeo ovog petka (23.2.) zapravo je tek početak čitavog niza pregovora i cjenkanja koji bi sredinom 2019. trebao dovesti do sloge oko proračuna. Tu sedmoljetku onda još mora prihvatiti Europski parlament koji je ravnopravan u odlučivanju o tom pitanju. Europski proračun mora biti jednoglasno prihvaćen od svih predsjednika država ili vlada Unije, što znači da baš svaka država tu ima mogućnost blokirati čitav postupak ako se ne uvaže njezini interesi. Kao što se pokazalo u prošlosti, u toj blokadi su osobito vješti bili Velika Britanija i Poljska.

Štednja, a bogati neka plate više

Povjerenik za proračun Europske unije Günther Oettinger je predstavio okvirni plan kako da se zatvori proračun. Brexit, dakle odlazak Velike Britanije koja je dosad bila treći po veličini neto-platiša u europski proračun, stvorio je nedostatak od oko 10 milijardi eura. Polovicu tog novca Oettinger želi uštedjeti i drugačije rasporediti izdatke, ali druga polovica bi se trebala pokriti većim uplatama članica. Naravno, riječ je prije svega o neto-platišama, makar je u ovom slučaju to zapravo „bruto", zbroj onoga što se uplaćuje u zajedničku blagajnu i onoga što se iz njega prima. Neto platiše znači da plaćaju više nego što primaju, a to su u Europskoj uniji nakon Brexita još na prvom mjestu Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska, Švedska, Belgija, Austrija, Danska i Finska.

Neke od tih zemalja su već prije početka pregovora jasno rekle kako uopće ne namjeravaju plaćati još više nego što sad plaćaju. Tako je Nizozemska u radnom dokumentu vlade objavila kako ta zemlja „ne može prihvatiti povećanje pristojbi", nego nakon Brexita čitav volumen izdataka mora postati manji. Gotovo isto mišljenje ima i Austrija.

No europski povjerenik za proračun upozorava kako je to teško moguće, jer su tu došli i novi izdaci kada je riječ o problemu migracije, nadzora granice, obrane, ali i želje da se više ulaže kako bi se smanjila nezaposlenost, osobito mladih. Ovako, Europa i dalje najviše troši na „stari" način, kroz potpore za poljoprivredu i strukturalne reforme manje imućnih regija EU-a.

Došlo je vrijeme za velike promjene

Njemačka, barem prema koalicijskom sporazumu o kojem se još odlučuje, je zapravo jedna od rijetkih zemalja koja je iskazala spremnost da uplaćuje više u europski proračun, ali ne želi da se novac i dijeli i troši kao što se do sad dijelio i trošio. Angela Merkel je u svom vladinom priopćenju ovog četvrtka izjavila kako Brexit daje priliku da se razmisli o osnovama, za što EU daje novac. Ali i da bi i primanje trebalo ovisiti o pridržavanju temeljnih europskih vrijednosti: „Mi trebamo novi polet u Europi", izjavila je kancelarka. Kod nove podjele strukturnih fondova treba paziti da kriteriji obuhvaćaju angažman mnogih regija i općina u prihvatu izbjeglica. (...) Solidarnost u EU-u ne može biti jednosmjerna ulica."

Ne treba niti reći da su te riječi izazvale uzbunu u zemljama poput Poljske ili Mađarske, dakle zemljama koje su dosad bile među najvećim primateljima europskih fondova, ali već i na spomen prihvata izbjeglica podižu bedeme na svojim državnim granicama. I iz Europske komisije se čuje prijedlog da isplata europskih potpora bude povezano s pridržavanjem osnova pravne države i opet je tu Poljska zemlja koja će učiniti sve što može da „sve ostane po starom".

„Bit će svađe"

Ali za razliku od Njemačke, europski povjerenik za proračun Oettinger je u proteklim tjednima obišao mnoge zemlje EU-a i osobito kod onih koji bi trebali sad plaćati gotovo nigdje nije naišao na razumijevanje. Austrijski kancelar Sebastian Kurz ga je doduše dočekao prijateljski, ali ga je isto tako posve jasno upozorio da Beč ne želi plaćati više. S druge strane, u zemljama koje su primale potpore je čuo da sve redom žele da te potpore ostanu ili čak da budu još veće. Za Oettingera je zaključak samo jedan: „Kod novca će biti ozbiljne svađe."

Slično sluti i Reimer Böge, stručnjak za proračun njemačkih pučana u Europskom parlamentu. On misli već da bi se na razini Europskog vijeća, dakle među predstavnicima članica spor mogao protegnuti ne samo mjesecima, nego godinama i ugroziti baš sve rokove u budućnosti. Kada je riječ o EP-u, Böge se zalaže za ubrzane pregovore kako bi se sporazum o proračunu postigao barem još prije sljedećih izbora za Europski parlament u lipnju 2019.

U Europskom vijeću pak mnogi smatraju da je potpuno nerealistično očekivati tako brzo postizanje sloge. Jer u pregovorima ima još i drugih opasnosti, što je podsjetio i predsjednik Vijeća Donald Tusk. Naime, Velika Britanija je redovito uspijevala izvojevati čitav niz povlastica i iznimaka kod njezinih uplata u proračun EU-a, a u sjenci Londona su s raznim željama i željicama uspjele proći i neke druge članice EU-a. S Brexitom, to bi bilo logično, sada svi ti popusti padaju u vodu. A već i tu je riječ o jako puno novca.