Kršćanske nevladine organizacije dijele jelo, a dio beskućnika dobiva državnu pomoć. No to ni izdaleka nije dovoljno. Irwin živi od 30 dolara mjesečno. On potječe iz Chicaga, ali zimu provodi u Los Angelesu. „Želio bih imati mogućnosti za rad. Tako bih imao novca za higijenske potrepštine ili za posjet rođacima", kaže Irwin.

U jednoj sporednoj ulici u Hollywoodu smjestila se Summer. Ova 33-godišnjakinja došla je u Kaliforniju iz Utaha, kako bi ovdje okušala sreću. No sve što joj je ostalo su bicikl i nekoliko sitnica. Ona već godinu i pol živi na ulici. Priča da tu često susreće ljude koji su otpušteni iz zatvora i nemaju kamo te da su mnogi beskućnici ovisni o drogama. I mada je imala i dobra iskustva i upoznala mnoge divne ljude, ona priznaje: „Život na ulici nije siguran."

Summer je ranije nekako preživljavala radeći kao konobarica. No kada je izgubila posao, morala je iseliti i iz stana. To je iskustvo koje imaju mnogi u Los Angelesu. Stanarine su vrlo visoke – stan od 70 četvornih metara u Hollywoodu prosječno košta više od 2.000 dolara.

Beskućnici smetaju pojedine građane

Brian Folb profitira od visokih cijena. On iznajmljuje urede i stanove u Hollywoodu. Proteklih godina tu se doselilo mnogo tvrtki iz filmske i zabavne industrije. No, sve veći broj beskućnika odbija neke od Folbovih mušterija. „Oni se osjećaju neugodno kada se kreću ulicama, idu u restoran ili u kupovinu. U međuvremenu neki od naših najmoprimaca razmišljaju nisu li pogriješili kada su došli ovamo", žali se Brian Folb.

I lokalne vlasti žele riješiti problem beskućnika. One ih pokušavaju smjestiti u privremene smještaje ili socijalne stanove. No to nije tako jednostavno. Tom Waldman iz lokalne službe Lahsa smatra da je politika predugo zanemarivala ovaj problem: „Jednostavno nema dovoljno stambenog prostora za one koji malo zarađuju ili one koji nemaju ušteđevinu. Na žalost, ima i premalo nužnih smještaja."

U studenome 2016. stanovnici Los Angelesa na referendumu su prihvatili povećanje poreza iz kojih bi se trebali financirati povoljni stanovi. U roku od deset godina trebalo bi nastati 10.000 takvih stanova. No ni to neće biti dovoljno jer u gradu i okolici ima šest puta više beskućnika.

„Teško se podići s dna"

Organizacija Midnight Mission već sto godina pomaže beskućnicima – hranom, privremenim smještajem i programima za rehabilitaciju. Joey Weinert vodi tu organizaciju. On je uvjeren da svaka osoba bez krova nad glavom treba program za pomoć koji bi bio prilagođen njezinim potrebama. „U svakom slučaju je važno dati ljudima stan. Ali to nije dovoljno. Uspjet ćemo samo ako beskućnicima budemo pomogli da se ponovo uključe u društvo", kaže Weinert.

Summer je skeptična. Ona ne vjeruje da se netko stvarno zanima za njezinu sudbinu: „Kada si jednom na dnu, sustav te sprečava da iz toga izađeš. Kažu da ti žele pomoći, a u stvari te samo žele izgubiti iz vida. Recimo, jučer su mi policajci rekli koliko mrze kad nas vide na ulicama. A ja sam im rekla neka nam onda pomognu."

Policija ih tjera s jednog mjesta na drugo. Ako postavi šator, dobiva kaznu, priča Summer i ističe da je do sada uzaludno tražila nužni smještaj.

Svjetleće reklame u Hollywoodu za beskućnike poput Summer nemaju čara. A život u „tvornici snova" je u stvari svakodnevna borba za preživljavanje.