U njemu sudjeluje 30 bivših njemačkih prostitutki koje se žele prekvalificirati za nova zanimanja – npr. prodavačica ili njegovateljica starijih osoba. Inicijator te ideje i projekta je njemačka evangelička crkva.

Prostitucija je u Njemačkoj legalna. Humanitarne organizacije koje rade sa ženama u toj branši procjenjuju da milijun Nijemaca svakoga dana plaća za seks. Ta brojka se, između ostalog, temelji i na podatku o preko 200 000 registriranih prostitutki. Neke od njih rade i u Escortu, jednom od 11 velikih bordela u Dortmundu.

U danima kada ima puno prometa, npr. tijekom sajmova, svaka od 50-ak djevojaka može dnevno primiti po 20-ak mušterija. A njih je, naravno, svih vrsta.

Začarani krug

To je bila i Tanyina svakodnevnica do prošlog ožujka:

«Prostitucija je teška i za duh i za tijelo. Ujutro se probudiš, promisliš što će ti donijeti dan i streseš se. Što su mi djeca bila starija, mene je sve više brinulo da bi oni mogli saznati kako zarađujem za život. Ali to je začarani krug. Kad si jednom u njemu, teško je iz njega izaći.»

No Tanyi je to uspjelo. Ona je jedna od 30 prostitutki između 19 i 40 godina koja prolazi kroz obuku za njegovateljicu starijih ljudi. Ona je u travnju počela pohađati dvogodišnji program koji plaća regionalna vlada sa 700 000 funti novca iz fondova EU-a. Program proFrida je osovila na noge Rita Kuhn, iz humanitarne organizacije pri protestantskoj crkvi u Vestfaliji.

«Ako pogledamo u Bibliju, naći ćemo nekoliko osoba koje su radile kao prostitutke. Sjetimo se Marije Magdalene. I one su bile u ono vrijeme poštivane. I to je naše stajalište. Ne smatramo da to zanimanje može pružiti ispunjenje za čitav život, ali ako to neka žena želi raditi, mi ćemo to poštovati.»

Talent i umješnost u radu s ljudima

Takav stav bez osuđivanja i vrednovanja olakšao je sudionicama programa da dođu i da se prijave. Rekrutiranje djevojaka preuzeo je protestantski centar za pomoć pod nazivom Ponoćna misija koji šalje svoje ljude u bordele i na ulice da razgovoraju sa ženama koje prodaju svoje seksualne usluge. Za šeficu tog centra, Juttu Geissler-Hehlke, upravo one, navikle pomagati drugim ljudima, imaju kvalitete koje su potrebne za brigu o starijim osobama:

«Smatramo da su bivše prostituke orjentirane na želje mušterija. Vrlo ljubazne i stalo im je da učine ljude sretnima i zadovoljnima u zadnjoj fazi njihovog života. To su naučile dok su se bavile prostitucijom. Na njihovom prijašnjem poslu morale su se puno baviti fizičkim aspektima, naučile su prepoznati što tijelo želi, biti nježne i ljubazne.»

«Dobra ideja»

Kako bi se spriječilo da muške osobe o kojima će se brinuti dođu na kakve čudne ideje, ne bi se trebalo znati što su novopečene njegovateljice prije radile. Stoga se njih direktno ne može pitati što misle o toj ideji, ali autor ovog priloga John Laurenson, pitao je u jednom kafiću starije ljude što o tome misle. Evo koje odgovore je dobio:

«Ja mislim da je dobra ideja dati im neku perspektivu za budućnost, tako da možda krenu drugim putem. Za puno starijih ljudi to bi možda moglo biti uzbudljivo i zabavno! U njihovim glavama i mašti.»

«Zašto kriti istinu? Već sam čitao o tome u novinama. Siguran sam da će to oni i tako saznati nakon nekog vremena i da će se pitati: zašto nam ne kažu istinu?»

«To je dobro za sve žene. One će proći kroz obuku i to je sigurno dobra stvar. I uopće nema veze što su one prije radile. Tako će dobiti priliku za novu budućnost.»

S obzirom na preko 6000 slobodnih radnih mjesta na području njegovanja starijih osoba, njemačka Agencija za rad je oduševljena ovim projektom. Šefica Ponoćne misije Jutta Geissler-Hehlke kaže:

«Imamo ovdje puno prostitutki koji dolaze iz siromašnijih zemalja, pogotovo iz istočne Europe. Ponekad ovdje rade samo nekoliko tjedana i onda se vrate kući gdje njihove obitelji od tog novca mogu živjeti čitavu godinu.»

I to, naravno, ruši cijene. «Konkurencija je velika i to se spušta cijene nekada i do 7 eura za seks», upućuje Geissler Hehkle.

Olakšanje?

U Escortu cijene nisu tako niske. Vlasnica bordela, bistra i ljubazna poslovna žena na kraju 50-etih kaže da je velika većina zadovoljna dokle god novac štima. Ali promatrajući žene koje ulijevaju kavu u šalice mušterija upirući pogled u još jednu sivu dortmundsku noć, čovjek se ne može oteti dojmu da bi za puno njih bilo veliko olakšanje kada bi zadovoljavale nevine, aseksualne potrebe starog gospodina Schmitta iz sobe 6 staračkog doma.