U rujnu prošle godine u Iraku je ubijeno 17 civila, a 24 ih je ranjeno kada su naoružani Amerikanci usred Bagdada otvorili vatru na navodne teroriste. Bio je to najteži takav slučaj, ali nikako ne i prvi. No, ovoga puta o tome je nekoliko dana kasnije raspravljao i američki Kongres, ali tek nakon što su prethodno svi svjetski mediji izvještavali o sličnim incidentima. U Iraku, Afganistanu i u drugim kriznim regijama Washington je angažirao američke zaštitarske tvrtke. Riječ je o tvrtkama koje zapošljavaju bivše elitne vojnike koji su prošli kvalitetnu obuku i dobro su naoružani. Oni za veliku plaću preuzimaju zadaće koje inače obavljaju samo specijalne postrojbe.

Američki publicist Jeremy Scahill nedavno je izdao knjigu "Blackwater - uspon najmoćnije privatne vojske svijeta" u kojoj se bavi istoimenom zaštitarskom tvrtkom. On iznosi da se u Iraku, pored 150.000 američkih vojnika, nalazi nekoliko desetaka tisuća teško naoružanih plaćenika koji nikome ne polažu račune. Veliki dio njih na platnom je spisku tvrtke Blackwater USA.

Krajnje unosan posao sa sigurnošću

Na čelu te tvrtke je konzervativni multimilijunaš i Bushov pobornik Erik Prince. On je u posljednjih deset godina Blackwater učinio jednom od vodećih zaštitarskih tvrtki na svijetu. Na zemljištu veličine 45 četvornih kilometara u nekadašnjem močvarnom području (odatle i ime tvrtke) u Sjevernoj Karolini organizira se obuka, a odatle Prince upravlja i operacijama širom svijeta. Procjenjuje se da ta tvrtka godišnje zarađuje više od 600 milijuna dolara.

Blackwater službeno je angažiran na zaštiti objekata i osoba u kriznim područjima, poput američkih diplomatskih predstavništava, humanitarnih konvoja ili naftovoda. Za zaposlene u tvrtci koji dnevno zarađuju i do 600 dolara najveći prioritet ima izvršenje zadatka. Pri tome je sigurnost civila nevažna, dapače, u njima se čak vidi moguće napadače.

"Najprije pucaj, a onda pitaj"

Prince je ponosan na to da niti jedan od njegovih ljudi do sada nije izgubio život, ali istovremeno prešućuje da oni djeluju prema geslu: "Najprije pucaj, a onda pitaj". Niti jedan od njih do sada se nije morao bojati pravnih posljedica svojih eventualnih prijestupa jer tvrtke poput Blackwatera djeluju u pravnoj sivoj zoni. One naime nisu podređene iračkom pravu, nego američkim ministarstvima vanjskih poslova ili obrane, a najčešće nikome od njih.

Američki Kongres već odavno traži promjenu te prakse, no do toga do sada nije došlo. Kako pretpostavlja stručnjak za vojne i socijalne znanosti dr. Gerhard Kümmel, iza toga se krije namjera. Na taj način je angažmane takvih tvrtki moguće provesti mimo parlamentarnih tijela, a i njihovo financiranje ostaje u tajnosti. Dapače, kako pretpostavlja publicist Scahill, dio novca odlazi u džepove pojedinih političara. Osim toga, mrtvi iz tih tvrtki u javnosti se ne registriraju na isti način kao mrtvi američki vojnici. Inače, Kümmel ističe da se dio vojnih zadaća i u drugim vojskama povjerava civilnim tvrtkama, ali uglavnom je riječ o beznačajnim angažmanima.

Maglovita uloga Nijemaca u Blackwateru

Ono što i dalje nije poznato je uloga Nijemaca u tvrtkama poput Blackwatera. Jer, samo manji dio zaposlenih dolazi iz SAD-a, veći dio je podrijetlom iz svih dijelova svijeta, pa tako i iz Njemačke. Osim toga, njemački su mediji nedavno otkrili da Blackwater koristi i oružje njemačke tvornice Heckler & Koch. Nakon objave te informacije tvornica je službeno obustavila svaku daljnju suradnju s Blackwaterom, no njemački proizvođač oružja ima svoju filijalu u SAD-u i nitko ne zna što se odande i kome isporučuje. Na kraju krajeva, Blackwater kao američka zaštitarska tvrtka ne podliježe embargu na oružje, pa čak i ako se ono koristi u Iraku.