Društvo za njemački jezik je početkom prosinca za riječ godine proglasilo pojam „krizni modus" (Kriesenmodus). Njime se istovremeno dobro opisuje i stanje njemačke vanjske politike. Pri tome je rat između Hamasa i Izraela samo najnovija teška kriza, ali trenutačno najdramatičnija. Naime, ona bi se mogla proširiti s mogućim katastrofalnim posljedicama.

Kako bi to spriječila, Njemačka balansira. Sigurnost Izraela, naglasio je savezni kancelar Olaf Scholz, je njemački „državni rezon". Ta obveza proizlazi iz njemačke nacionalsocijalističke prošlosti. No to ne sprečava ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock da kritizira Izrael u njegovoj borbi protiv Hamasa. U ekskluzivnom intervjuu za DW u studenome Baerbock se, primjerice, žalila na nasilje židovskih doseljenika protiv Palestinaca u Zapadnom Jordanu: „Izraelski premijer mora osuditi to nasilje doseljenika, ono mora biti kaznenopravno gonjeno, to je u interesu sigurnosti Izraela." 

Njemačka sudjeluje i u raspravi o budućnosti Bliskog istoka nakon okončanja rata. Što se tiče budućnosti Pojasa Gaze, Baerbock u intervjuu za DW savjetuje: „On treba međunarodnu odgovornost kako bi se brinulo za sigurnost."

Njemačka, kao i EU i SAD, čvrsto stoji iza rješenja s dvije države, prema kojem bi, pored izraelske, trebala postojati i palestinska država. Stručnjak za Bliski istok Hans-Jakob Schindler iz međunarodne organizacije Organisation Counter Extremism Project o tome za DW kaže: „Jasno je da je rješenje s dvije države trenutačno vrlo daleko, da je to zbog aktualnih događaja i onoga što se događalo posljednjih 20 godina vrlo nejasan cilj. Ali koje drugo rješenje uopće postoji, osim rješenja s dvije države?" On savjetuje njemačkoj vladi da i dalje slijedi taj cilj.

Ruski napad je narušio sigurnost

Vjerojatno nijedan vanjskopolitički događaj proteklih desetljeća nije bio takav izazov za Njemačku i Europu kao što je ruska agresija na Ukrajinu u veljači 2022. Njemačka pruža veliku vojnu pomoć, kao i druge zapadne zemlje. Unatoč tome, Ukrajina skoro dvije godine kasnije nije postigla veći napredak u ponovnom osvajanju područja koja su okupirali Rusi.

U međuvremenu se smanjuje spremnost zapadnih država da vojno pomognu Ukrajini, pa i kod daleko najvažnijeg pomagača SAD-a. Ako iduće godine za američkog predsjednika bude ponovo izabran Donald Trump, Washington bi svoju pomoć Ukrajini mogao znatno smanjiti.

Ukrajina: pregovori ili vojno rješenje?

Zamor od rata koji se širi na Zapadu navodi političare da razmisle o okončanju rata za pregovaračkim stolom. Politolog Johannes Varwick sa Sveučilišta Halle to ionako smatra neizbježnim. „Vjerujem da na stol spadaju primirje i onda teški diplomatski pregovori o teritorijalnim promjenama u Ukrajini, o neutralnosti Ukrajine", kaže on za DW.

No Roman Goncharenko iz ukrajinske redakcije DW-a ističe da rješenje po formuli „teritorij za mir" u Ukrajini neće biti prihvaćeno: „Previše toga se dogodilo, patnja je prevelika. To bi bila nagrada Rusiji."

Roderich Kiesewetter, stručnjak Kršćansko-demokratske unije (CDU) za sigurnosna pitanja, smatra opasnim pričanje o rješenju sukoba pregovorima i uvjeren je u mogućnost ukrajinske pobjede: „Oslobodilačku ofanzivu ometa sam Zapad time što šalje premalo i prekasno." Prema njegovom mišljenju, strategija bi trebala biti: „Sve (oružje) isporučiti, što je brže moguće."

Annalena Baerbock je na sastanku NATO-a krajem studenoga skoro očajnički ponavljala da, prema njezinom mišljenju, daljnja podrška nema alternative, ma koliko se „situacija činila teškom, napornom, bezizglednom".

Kina se sve više smatra prijetnjom

Mnogo toga se promijenilo u kinesko-njemačkim odnosima nakon okončanja kancelarskog mandata Angele Merkel (2005. do 2021.). I dok se Merkel obzirno ophodila s kineskom vladom, sadašnja njemačka vladajuća koalicija, koju čine socijaldemokrati (SPD), Zeleni i liberali (FDP), u svom strateškom dokumentu usvojenom ovog ljeta navodi da je Kina za Njemačku i EU istodobno „partner, konkurent i sustavni suparnik". Pri čemu Berlin sve više ističe suparništvo.

Savezna vlada zabrinuto prati kinesko zveckanje oružja po pitanju Tajvana, koji Kina smatra svojom pokrajinom, te tijesan odnos Kine s Rusijom, unatoč invaziji na Ukrajinu. Posljedica svega toga je da se Kinu u Berlinu sve više doživljava kao nekoga tko unosi nemir i ometa svjetski politički poredak.

No ova je zemlja već od 2016. godine njemački najvažniji trgovinski partner. Zato glavna strategija njemačke vlade prema Kini nije razdvajanje gospodarstava, što bi naštetilo i samoj Njemačkoj, nego napori za smanjenje jednostrane gospodarske ovisnosti Njemačke o Kini.

Vrijednosti nasuprot interesima?

Kod slučaja Kine su posebno jasno vidljive granice vanjske politike koja je definirana vrijednostima, a koju prije svega zastupa zelena ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock. Tadašnji kineski ministar vanjskih poslova Qin Gang je u travnju na ministričine opomene da se trebaju više poštivati ljudska prava odgovorio: „Ono što Kina najmanje treba su učitelji sa Zapada."

Urednik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung Morten Freidel je u internetskom izdanju tih novina 30. studenoga ove godine napisao: „U jednom svijetu u kojem se liberalni Zapad našao pod pritiskom brzo se stvaraju neprijatelji ako se stalno poziva na vrijednosti. To ne znači da su vrijednosti nepotrebne, nego samo to da se ne trebaju stalno isticati." On preporučuje njemačkoj vladi da „radije formulira interese".

Nasuprot njemu, Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku ocjenjuje pozitivnije politiku savezne vlade. On je za DW izjavio da je vlada „prevladala navodnu oprečnost (između vanjske politike vođene interesima i one određene vrijednostima) tako što je jasno dala do znanja da se uvijek radi o oboje, i o vrijednostima i o interesima". „Ako se potpuno zanemare vrijednosti, kao što smo činili u odnosu prema Rusiji, onda to ima katastrofalne posljedice, a to vidimo u Ukrajini", naglasio je Hoff.

Potraga za saveznicima

Kod rata u Ukrajini savezna vlada je morala doživjeti gorko iskustvo: kada su se tražili saveznici koji bi bili spremni podržati sankcije protiv Rusije, brojne zemlje u razvoju i na pragu industrijskog razvoja su to odbile. One i dalje žele trgovati s Moskvom.

Države koje bi se u stvari mogle smatrati Zapadom, kao što su Indija i Brazil, „otkrile su u ovom promjenjivom svjetskom poretku novi manevarski prostor tako što su si uzele slobodu da ne stanu ni na jednu ni na drugu stranu", objašnjava je Hoff. On ističe da njemačka vlada unatoč tome traži ravnopravan dijalog s tim državama. To je „aktivno proširenje dosadašnje njemačke vanjske politike i smatram da je Berlin tu načelno na dobrom putu", ocijenio je Hoff.

Nijemci su umorni od intervencija

Savezna vlada traži odgovore na vanjskopolitičke događaje kao što su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku ili sporovi s Kinom. Odgovaralo to Njemačkoj ili ne, od najjače europske i četvrte svjetske gospodarske sile aktivniju ulogu ne očekuju samo EU i SAD.

No to očito ne nailazi na veliko oduševljenje kod većine Nijemaca. U ispitivanju javnog mnijenja koje je u rujnu provela Zaklada Körber 54 posto ispitanika je reklo da bi se Njemačka više trebala suzdržavati kod međunarodnih kriza. Samo 38 posto njih se izjasnilo za veći angažman – to je najmanje od početka provođenja anketa 2017. godine. Tada je to željelo 52 posto ispitanika. Osim toga, velika većina od 71 posto ispitanika izjasnila se protiv vojne vodeće uloge Njemačke u Europi.

Čini se da si Nijemci prije svega žele samo jedno: odmor od oluja svjetske politike. No to je želja čije je ispunjenje krajnje upitno.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu