Novi film o RAF-u počinje s događajima 2. lipnja 1967. u Berlinu. Prilikom posjeta perzijskog šaha dolazi do žestokih izgreda. Ljudi u početku prosvjeduju mirno protiv šahovog režima, no situacija eskalira kada policajci počnu tjerati prosvjednike tukući ih pendrecima. Ubrzo nakon toga jedan policijac ustreljuje studenta Benna Ohnesorga.

Pola godine kasnije: za vrijeme kongresa o Vijetnamu na berlinskom fakultetu TU drži student Rudi Dutschke gorljivi govor u kojem se obrušava na američki imperijalizam pred tisućama kolega. Dva mjeseca kasnije Andreas Baader, Gudrun Ensslin i još par kompanjona podmeću zapaljive bombe u frankfurtskim robnim kućama iz protesta protiv "genocida u Vijetnamu". Redatelj Uli Edel si uzima puno vremena da bi u svom filmu "Baader Meinhoff Komplex" dokumentirao početke njemačkog terorizma iz 70-etih godina. Posebno mu je važna autentičnost - i u prikazivanju događaja i u mjestima snimanja. Gotovo sve scene su snimane na autentičnim poprištima događaja poput strogo čuvanog zatvora Stuttgart Stammheim, a prema istoimenoj knjizi bivšeg šefa "Spiegela" Stefana Austa, ubačeno je puno originalnih snimki. Film prati događaje oko kompleksa Baader-Meinhof od studentskih nemira 1967. do krvave "njemačke jeseni" 1977.

Sjajna glumačka ekipa

"Za mene je bilo najgore snimanje u zatvoru Stammheimu, gdje je 1975. počeo proces protiv Meinhof, Baadera, Ensslin i Jan-Carla Raspea jer tamo među 800 zatvorenika sjede i osumjičeni za terorizam", kaže Martina Gedeck koju je međunarodna publika imala prilike upoznati kao glavnu junakinju u Oscarom nagrađenom njemačkom filmu "Život drugih". Posebno čudno je bilo snimati sa cijelom ekipom u zatvoru dok iza rešetaka glasno viču zatvorenici. Martina Gedeck, Moritz Bleibtreu ("Trči Lola trči"), Johanna Wokalek - producent Bernd Eichinger ("Parfem") okupio je na setu kremu njemačkog glumačkog svijeta. I izborio njemačku nominaciju za Oscara. Samo nekoliko sati uoči premijere u Münchenu (16.09.), komisija je naime odlučila poslati "Baader Meinhof Komplex" u utrku za Oscara. Njihovo objašnjenje: "Sjajna glumačka ostvarenja i neobična filmska obrada povijesti pružaju uvid u doba ranih 70-etih bez glorificiranja zločinaca".

Film koji ne osuđuje

Nakon završne scene ubojstva predsjednika Udruge poslodavaca Hansa Martina Schleyera među premijernom publikom u Münchenu je zavladala grobna tišina. Ljudi su bili duboko pogođeni. Tek par minuta kasnije dvoranom se prolomio pljesak. "Imao sam osjećaj da ovaj film čovjeka vodi na uzbudljivo emocionalno putovanje. A upravo kroz slične emocionalne putešestvije smo mi prolazili u vrijeme kada su se ovi događaji zbivali", komentirao je novi film o RAF-u autor knjige i svjedok vremena Stefan Aust. Mnogi hvale film i zbog toga što on nikoga i ništa ne osuđuje nego ostavlja gledatelja da sam prosuđuje. No, nisu svi složni u pohvalama. Neki kritičari zamjeraju filmu da previše ide u detalje i da nije dovoljno jasan za one koji nisu bili svjedoci vremene i koji ne znaju puno o RAF-u. Sigurno je da on ne donosi nikakve nove spektakularne pojedinosti o skupini oko Andreasa Baadera i Ulrike Meinhof. "Mislim da jedan ovakav film ili knjiga o ovakvoj temi mogu pomoći ljudima da si bolje predoče povijesne događaje, ali ne i više od toga", zaključuje publicist Stefan Aust.