Ovih dana je na naslovnice medija dospjela vijest da bjeloruski vlastodržac Aleksandar Lukašenko prijeti Europi zaustavljanjem tranzita ruskog plina. To je dio verbalnog natezanja koje prati izbjegličku krizu na granicama Bjelorusije i Poljske (dakle EU-a), ali je pikantno što prijetnja dolazi u vrijeme eksplozije cijena plina pred hladnu zimu.

Nedugo potom je ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio da o Lukašenkovim namjerama nije bio obaviješten, te da se nada da on neće prekršiti bilateralni ugovor o tranzitu između Moskve i Minska.

Je li time stvarno otklonjena opasnost od mogućeg prekida isporuka kroz plinovod Jamal? I koliko je Europi važan taj plinovod koji iz Rusije vodi kroz Bjelorusiju i Poljsku, sve do Njemačke?

Jedan izljev bijesa

Valja podsjetiti da je Lukašenko u napadu bijesa prijetio ne samo zaustavljanjem plina, nego i blokadom kamiona koji iz EU-a prevoze robu do Rusije. Time je već prijetio početkom srpnja. Na te riječi se Putin nije ni osvrnuo, premda Rusija pretežni dio potrošačkih dobara iz EU-a uvozi baš kamionima preko Bjelorusije.

Tek poslije toga je Lukašenko, u improviziranom govoru, spomenuo blokadu plina kao mogući odgovor na sankcije koje mu ovih dana uvodi EU. Time bjeloruski predsjednik prijeti da će zatvoriti plinovod koji, doduše, prolazi kroz njegovu zemlju, ali joj ne pripada – stopostotni vlasnik je ruski Gazprom.

Tehnički bi Lukašenko mogao zatvoriti ventil – to je rekao i Putin u jednom televizijskom intervjuu – ali time bi grubo povrijedio važeće pravo što se nikome u Moskvi ne bi svidjelo.

Ali uzmimo da Minsk stvarno blokira plinovod Jamal. U tom slučaju bi Gazprom imao dovoljno opcija za opskrbu mušterija u zapadnoj i srednjoj Europi, jer ruski plin teče preko tri koridora, od kojih je Jamal, plinovod sagrađen 1999. godine, daleko najmanji s godišnjim kapacitetom od 33 milijarde kubičnih metara zemnog plina.

Putevi oko Bjelorusije

Sjeverni tok 1, kapaciteta 55 milijardi kubika, direktno povezuje Rusiju i Njemačku dnom Baltičkog mora, dakle bez tranzitnih zemalja. Kroz plinovode koji vode kroz Ukrajinu Gazprom je prema ugovoru obvezan do 2024. godišnje pumpati 40 milijardi kubika. Ako bi ustrebalo, taj sustav plinovoda prema zapadnoj Europi može prenijeti i čitavih 140 milijardi kubika.

Pored toga, Rusi od ove godine isporučuju plin i kroz Balkanski tok, kojim maksimalno 15,75 milijardi kubika ide do Bugarske, Srbije i Mađarske. To je produžetak Turskog toka koji kroz Crno more spaja Rusiju i Tursku (čitav projekt ranije se zvao Južni tok).

Osim toga, tu je i potpuno završeni, ali sporni plinovod Sjeverni tok 2, koji još nema dozvole za rad u Njemačkoj i EU. Tuda, paralelno s rutom Sjevernog toka 1, može proći još 55 milijardi kubika godišnje.

U prijevodu, ako bi Lukašenko stvarno zatvorio ventil, to bi za njega bila opasna igra s ruskim vodstvom o kojem Minsk gospodarski ovisi. S druge strane, Kremlj bi i tu situaciju pokušao iskoristiti tako što bi pred Europljanima imao još jedan argument za konačno puštanje Sjevernog toka 2 u rad.

Jamal već sada skoro nepotreban

Čak i kada bi EU, zbog antimonopolskih pravila, u rad pustio samo jednu od dvije cijevi Sjevernog toka 2, to bi značilo 27,5 milijardi kubika godišnje – tako bi plinovod Jamal postao suvišan. Ionako Gazprom već duže vrijeme namjerava što manje koristiti tu rutu preko Bjelorusije i Poljske.

O tome svjedoči i čudnovata taktika zakupljivanja kapaciteta od strane ruskog plinskog diva. Za energetsku branšu poslovna godina počinje 1. listopada, ali za novu sezonu Gazprom nije rezervirao dugoročne kapacitete u plinovodu Jamal-Evropa, već će kratkoročno, svakog mjeseca, odlučivati hoće li isporuke obavljati tim putem.

U listopadu je u Njemačku preko Jamala stizala tek trećina uobičajene količine. A početkom studenoga – dakle prije Lukašenkove prijetnje – plinovod je danima mirovao, ili je čak pumpao plin u suprotnom smjeru, iz Njemačke u Poljsku.

Kad se podvuče crta, čini se da Lukašenko prijeti praznom puškom. Plinovodu nad kojim teoretski ima moć ionako kao da ističe rok trajanja.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu