1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

BMW i Daimler zajedno prema autu koji će voziti sam

1. ožujka 2019

Makar su tradicionalno ljuti konkurenti, BMW i Daimler će zajedno istraživati sustave pomoći u vožnji koji bi na koncu doveli do automobila koji bi doista vozio sam. Jer ti troškovi su golemi.

BMW Daimler iNext autonomes Fahren
Foto: picture-alliance/dpa/M. Balk

I Daimler u svojim Mercedesima i BMW su već daleko odmakli u sustavima „asistenata" koji će od vozača preuzeti dosadne zadaće: parkiranje ili vožnju u zastoju, ili će automatski aktivirati sustave ako automobil „shvati" da bi moglo doći do nesreće. Daimler je u tom istraživanju surađivao s Boschom, BMW s američkim proizvođačem čipova Intelom i on već eksperimentira sa sedamdesetak doista autonomnih automobila koji se kotrljaju po svijetu, između ostalog i u Münchenu.

Ali sve je to još daleko od pouzdanog sustava i automobila u kojem će netko moći ugodno sjesti i vozilu narediti da ga vozi do cilja – makar je Mercedes već predstavio dizajnersku studiju automobila koji bi to trebao moći. A to više nije tek znanstvena fantastika: Googleova tvrtka Waymo već počinje uvoditi taksi službu u jednom predgrađu grada Phoenixa u američkoj saveznoj državi Arizoni s vozilima bez vozača.

Gotovo svi automobilski koncerni eksperimentiraju u tom smjeru, jer dilema je jasna: ako će takva vozila jednog dana biti svakodnevnica trebat će ili plaćati tantijeme za tuđu tehnologiju ili treba sad uložiti milijarde u istraživanje. Savjetnička tvrtka McKinsey je izračunala da bi to moglo biti nekih 60 milijardi eura do sustava koji bi bio razmjerno pouzdan i ne bi gazio pješake i uzrokovao sudare jer je računalo nešto „krivo shvatilo".

Google je već daleko odmakao u istraživanju autonomnih vozila. Ali on je već i potrošio milijarde dolara u istraživanje - a proizvođači automobila trebaju odlučiti, hoće li biti ovisni o tuđoj tehnologiji. Foto: picture-alliance/dpa

Zajednički dijele rezultate istraživanja

Suradnja BMW-a i Daimlera je utoliko logičan korak, tim više što i inače automobilski koncerni surađuju mnogo prisnije nego što to misle njihove mušterije. Već mnogi koncerni zajednički istražuju pogone koji bi bili alternativa fosilnom gorivu, a autonomna vožnja je tehnološki izazov koji nije mnogo manji od odricanja nafte.

U konkretnom slučaju suradnje automobilskih koncerna iz Stuttgarta i Münchena, prednost će biti golema: i jedan i drugi će nastaviti svoju suradnju s dosadašnjim partnerima, dakle Boschom i Intelom, a ovdje će donijeti svaki svoje iskustvo i rezultate istraživanja koja su ih već koštala mnogo novaca. „Mi dosljedno nastavljamo našu strategiju i tu donosimo stručnost dva predvodnika u tehnologiji", hvali se Klaus Fröhlich, član uprave BMW-a zadužen za razvoj. Slično govori i član uprave Daimlera, Ola Källenius: „Umjesto individualnih i usamljenih rješenja nama je najvažnije stvoriti pouzdan cjelovit sustav koji će našim mušterijama pružiti korist koju će i osjetiti."

Daimler je već predstavio studiju vozila koje bi gotovo sve trebalo samo. Zajedno s Boschom su daleko odmakli u istraživanju, ali to je još uvijek daleki cilj.Foto: picture-alliance/dpa

Samostalan sve dok računalo ne zatraži pomoć

Time će se uštedjeti ne samo mnogo novaca, nego i vremena dok i Daimler i BMW ne predstave takve „pametne" automobile. To ne znači da će to biti sutra, ali do godine 2025. bi ti koncerni onda imali vozila koja bi zadovoljavala takozvani stupanj 4 Međunarodnog udruženja proizvođača automobila (SAE). Po njemu, vozilom bi uglavnom upravljalo računalo, ali u njemu će još uvijek sjediti osoba koja zna voziti jer bi ga sustav u određenim, vrlo složenim okolnostima mogao zatražiti da ipak preuzme kontrolu nad vozilom.

Tek stupanj 5 pretpostavlja vozilo koje će moći baš sve kao i s vozačem od krvi i mesa. To još uvijek nije lagan cilj, osobito u zadaćama koje su ljudskom vozaču toliko jasne i uobičajene da o njima gotovo uopće ne razmišlja – ali u računalu „lete svi osigurači". Samo jedan primjer: stručnjacima za promet je poznato kako po kontaktu očima između vozača i pješaka, vozač onda zna da pješak želi prijeći cestu, a pješak shvaća da ga je vozač vidio i da će ga pustiti.

Ljudski vozač nije ni svjestan koliko informacija on prihvaća potpuno automatski: što će učiniti pješak, pazi, tamo se igraju mališani, gledaj onog psa, taj bi mogao izletjeti... Računalo je još uvijek daleko od toga.Foto: MIT/akinbostanci

Tu onda neće biti ni vozača prema kojem će se pješak ravnati, a i računalo ima mnogo muka shvatiti, da li netko zuri u automobil jer želi prijeći cestu ili tek tako, iz dosade. Bilo bi mnogo lakše i da su pješaci roboti... 

aš(agencije)

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preskoči sljedeće područje Više o ovoj temi