Otkad postoje cjepiva, postoje ljudi koji sa skepsom gledaju na njih, navodi se u tekstu portala njemačke Savezne centrale za zdravstveno prosvjećivanje (BZgA). U Njemačkoj danas cijepljenje nije obavezno, ali to nije uvijek bilo tako. Još davne 1874. godine je uveden "Reichsimpfgesetz", Carski zakon o cijepljenju, koji je nalagao da se sva djeca cijepe protiv (velikih) boginja. I taj zakon je već onda bio predmet oštrih i kontroverznih rasprava što je dovelo do njegovog "labavljenja" između dva rata. U DDR-u je od 50-ih godina prošlog stoljeća cijepljenje bilo zakonom propisano protiv variole, tetanusa, difterije, tuberkuloze i dječje paralize. U Saveznoj Republici Njemačkoj je od 1949. do 1975. godine postojala obveza cijepljenja protiv variole. No o toj temi su se uvijek vodile žestoke rasprave jer se smatralo da se ta obveza kosi s osobnim pravima pojedinca zajamčenima Ustavom.

Danas cijepljenje u Njemačkoj funkcionira na dobrovoljnoj osnovi, ali prema preporukama gremija koji se zove STIKO, Stalna komisija za cjepivaPreporuke STIKO-komisije. U njoj sjede stručnjaci koji redovito izdaju aktualizirane preporuke shodno globalnoj situaciji i aktualnom stanju, kako u njemačkom društvu tako i u struci. Na gore spomenutom portalu (impfen-info.de) se navodi kako je preko 90 posto djece u Njemačkoj cijepljeno, što je načelno visok i zadovoljavajući postotak, ali se i ukazuje na problem propuštanja cijepljenja protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MRP).

"Epidemija" ospica u Berlinu

Prije dvije godine je, međutim, izbijanje zabrinjavajućeg vala zaraze ospicama u Berlinu ponovno potaknulo raspravu o potrebi uvođenja obaveznog cijepljenja. U siječnju 2015. godine je u glavnom gradu Njemačke zabilježeno više od 250 oboljenja od ove bolesti, a oko 1.000 u razdoblju od nekoliko mjeseci. Jedno dijete je umrlo, deseci su završili u bolnici. Stručnjaci su to objašnjavali "zamorom od cijepljenja", ali i svjesnim otporom protiv njega zbog straha od mogućih negativnih nuspojava. Jedan od glavnih razloga za njega su vidjeli u teorijama britanskog liječnika Andrewa Wakefielda koji je 1998. ustvrdio da kombinirano cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole može izazvati autizam. I iako je odgovarajuća studija (provedena na samo 12 djece) povučena i opovrgnuta, glasine su nastavile živjeti. I očito još imaju odjeka i u Njemačkoj.

Ali detektiran je i još jedan razlog za mini-epidimiju ospica u Berlin: tražitelji azila iz Bosne i Hercegovine i Srbije. Njemačke zdravstvene službe su to objasnile činjenicom da je zbog rata u bivšoj Jugoslaviji i nakon njega prekinuta praksa kontinuiranog cijepljenja.

Stručnjaci iz uglednog njemačkog Instuta Roberta Kocha (RKI) su situaciju tada ocijenili alarmantnom, a odbijanje cijepljenja protiv ospica "fatalnim".

Informacije o cijepljenju - i na hrvatskom

Na stranicama ovoga instituta se mogu naći opširne informacije o cijepljenju i cjepivima, na različitim jezicima, pa čak i na hrvatskom .

Na web-portalu RKI-ja je izlistano i 20 najčešćih argumenata protiv cijepljenja protivnika vakcinacije - s odgovorima znanstvenika Instituta Roberta Kocha i Instituta Paula Ehrlicha na njih. U odgovoru na argument "Za normalan razvoj djeteta je važno preboljeti bolesti, to stvara bolju zaštitu od cjepiva" tako, na primjer, stoji: "Znanstvene studije do sada nisu potvrdile da se djeca koja nisu cijepljena fizički ili psihički bolje razvijaju od one koja su cijepljena. To ne bi ni bilo prihvatljivo." Dalje se objašnjava kako i cjepivo pozitivno "trenira imunološki sustav". Na argument "Postoje liječnici koji odvraćaju od cijepljenja", stoji odgovor: "Rijetki su liječnici koji potpuno odvraćaju od cijepljenja. No ima doista onih koji imaju kritičan stav prema pojedinim cjepivima - što ne mora per se značiti da za to postoje dobri znanstveni razlozi. I osobna iskustva, vjerska ili filozofska uvjerenja tu igraju važnu ulogu." Stručnjaci iznose i svoju argumentaciju protiv ostalih uvriježenih argumenata: sumnje u učinkovitost cjepiva, nepredvidivih rizika i nuspojava, teorija o lobiju farmaceutske industrije...

Službeni stav Instituta Roberta Kocha i nadležnih zdravstvenih institucija u Njemačkoj je da bi se preporuke Stalne komisije STIKO svakako trebale slijediti i da su preporučena cijepljenja smislena i u pravilu neproblematična. Ali isto tako se na web-stranici ovih institucija može pročitati da je kritična rasprava o ovoj temi važna i potrebna, naravno, s utemeljenim argumentima i provjerenim činjenicama.