Bojkot pregovora – medvjeđa usluga
9. kolovoza 2006Komentar Verice Spasovske
Da pojam «manjina» u sebi nosi golemi negativan naboj, međunarodni posrednici znaju već odavno. Upravo zbog toga jučer u Buče nisu željeli govoriti o «pravima manjina», već o «pravima nacionalnih zajednica». Činjenica da se Srbi nisu htjeli upustiti u takav kompromis baca, doduše, dodatnu sjenu na ionako otegnute pregovore. No, da će se pregovori unatoč tome ipak nastaviti, mnogo je važnija vijest.
Krajnji tvrdolinijaši su napustili pregovarački stol, ali su ostali drugi Srbi pod vodstvom premijera Koštunice. Njihova namjera da nastave pregovore znači da žele raščistiti stvari, bez obzira kakvu će odluku o Kosovu na kraju donijeti Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ona znači i da, što je moguće više, sami žele utjecati na tijek i ishod pregovora, a to je još uvijek puno bolje od nametnute odluke.
Bez istinske vjere u dogovor
Konkretno se radi o pitanju buduće decentralizacije Kosova. Dok kosovski Albanci sve strukture uprave žele usredotočiti u Prištini, kosovski Srbi teže što je moguće čvršćem povezivanju s paralelnim strukturama vlasti u Beogradu iz kojih se, uostalom, i financiraju.
Nitko ozbiljno ne vjeruje da će se dvije strane u Beču dogovoriti oko tog pitanja, a o konačnom statusu da i ne govorimo. Naprotiv, svi promatrači polaze od toga da će se Vijeće sigurnosti krajem ove godine izjasniti za takozvanu «uvjetovanu» neovisnost, povezanu s rokovima i međunarodnom nazočnošću. Vlada u Beogradu će, doduše, prosvjedovati, ali će domaćim biračima moći pokazati kako je učinila sve što je bilo u njezinoj moći.
EU mora osnažiti Srbiju
Od središnje je važnosti, međutim, koje će poticaje međunarodna zajednica ponuditi Beogradu, da bi mu gubitak Kosova učinila podnošljivim. Ako želi sačuvati svoju vjerodostojnost, mora ispuniti obećanje i nastaviti s procesom približavanje Srbije euro-atlantskim integracijama. Srbiji je sada, više nego ikada prije, nužna jasna perspektiva pripadnosti Europskoj uniji. Samo će ona doprinijeti slabljenju radikalnih snaga te – nakon godina izolacije – poglavito mlađoj generaciji uliti nadu u boljitak.