Više od deset godina ekstremizam u Nigeriji bio je uglavnom ograničen na sjeveroistok zemlje, gdje je islamistički pokret Boko Haram sa svojim frakcijama vodio dugotrajnu pobunu protiv države. Ali posljednjih nekoliko godina se na graničnom području sjevera i sjeverozapada Nigerije se sve više isprepliću džihadisti Nigerije sa onima iz područja Sahela.

To područje zvano trokut Kebbi–Kainji–Borgu, obuhvaća nigerijske savezne države Kebbi, Sokoto, Niger i dio države Kwara u središnjoj Nigeriji. Proteže se preko granice u nigersku regiju Dosso i beninski departman Alibori.

Sudionici uključuju domaće džihadističke skupine poput frakcije Boko Harama koju vodi Sadiku, zatim Ansaru te skupinu Mahmudawa čiji su vođe prošle godine uhićeni, zajedno s pripadnicima lokalnih kriminalnih bandi.

Zajedno, te skupine navodno broje na stotine tisuća pripadnika, pljačkaju sela te diljem regije ubijaju i razaraju lokalne zajednice.

Carevi na tromeđi

U onome što izgleda kao nova faza širenja sahelskih džihadista prema obalnim državama zapadne Afrike, učvrstile su prisutnost u tom području skupine povezane s al‑Kaidom, poput Jama'at Nusrat al‑Islam wal‑Muslimin (JNIM), te Islamska država Sahel (IS Sahel/ISSP).

To se događa nakon stalnog vojnog pritiska i sve većeg suparništva tih skupina na tromeđi Liptako‑Gourma gdje se sastaju granice Burkine Faso, Malija i Nigera.

Krajem listopada prošle godine JNIM je preuzeo odgovornost za svoj prvi napad u Nigeriji nakon što je napao vojni položaj u Karonjiju u državi Kwara. U međuvremenu je džihadistička skupina povezana s Islamskom državom u Sahelu proširila djelovanje u pograničnim zajednicama u državama Sokoto i Kebbi na sjeverozapadu Nigerije.

Oko Božića su i SAD napale skupinu nazvanu Lakurawa, što je postao opći naziv za sahelske militante u tom području. Lakurawa se proširila preko granice u beninski departman Alibori te u nigerske regije Dosso i Tahoua, osobito oko mjesta Dogon Kiria, Bagaroua i općine Allela.
Skupina ima ambicija postati državnom institucijom: upravlja poslovima lokalnih zajednica, imenuje imame, naplaćuje poreze i nameće stroga vjerska pravila.

Pusto područje

Pogranična područja Nigera, Benina i Nigerije su zapravo golemo prostranstvo bez stvarne državne upravne i jedva nekom državnom uslugom.
Regija obuhvaća i velike šumske rezervate poput Nacionalnog parka Kainji, a u nekim ruralnim zajednicama jedva da i znaju tko njima vlada u dalekom glavnom gradu. To znači i da jedva i ima nekakvih snaga sigurnosti i nadzora državne granice.

Prema analitičarima, takvo područje oružanim skupinama omogućuje ne samo uspostavu novih operativnih baza i širenje logističke mreže zahvaljujući pristupu krijumčarskim i ilegalnim trgovačkim rutama, nego i nove pripadnike među lokalnim stanovništvom.

Djelovanje u pograničnom području pruža i stratešku prednost: borci mogu izvesti napad u jednoj zemlji pa se povući u drugu.

Primjerice, borci skupine Mahmudawa, kao i druge skupine, viđeni su kako nastoje održati slobodan koridor dok se kreću između svojih uporišta u državi Kwara prema beninskim departmanima Borgu i Alibori, u područja poput Kandija, Kalalea i Nikkija.

I previše suradnje među bandama

James Barnett iz Lagosa i suradnik američkog instituta Hudson, upozorava kako su odnosi među svim tim džihadističkim skupinama izuzetno složeni, mnogo toga se i preklapa, a suradnja postoji i sa običnim kriminalnim bandama. Postoje primjeri suradnje između skupina poput JNIM‑a, skupine Mahmudawa i Lakurawe te frakcije Boko Harama na tom području.

Analitičari smatraju da skupina Mahmudawa možda ima veze i da je vjerojatno pomogla JNIM‑u da uspostavi kontakte s lokalnim mrežama te se proširi i izgradi baze u Nacionalnom parku Kainji. „Mnoge stvari i dalje nisu jasne kad je riječ o razini suradnje između različitih oružanih skupina u području Kainjija, ali može zabrinuti što izgleda kako su uglavnom uspjeli izbjeći međusobne sukobe", rekao je Barnett za DW.

Barnett je dodao da su se ponekad unutar džihadističkih i oružanih skupina događali sukobi koji su ograničavali njihovo širenje pa svaki sporazum o nenapadanju „svakoj skupini daje određeni prostor da vodi vlastite operacije, što je loše za sigurnost lokalnog stanovništva".

Ipak, nema nade da se sve te skupine udruže u nekakvu cjelinu: „Ne očekujem da će se sve skupine uskoro okupiti pod jednim barjakom, ali dinamika procesa je zabrinjavajuća."

Već i previše bojišta u Nigeriji

Taj međudržavni koridor gdje kojekakve ekstremističke skupine vode glavnu riječ bi mogao promijeniti sigurnosnu sliku Nigerije i dodatno destabilizirati regiju. Pogođene države ionako jedva međusobno surađuju, a to otežava i razmjenu obavještajnih podataka i zajedničke operacije. U takvim situacijama džihadističke skupine poput Lakurawe ili IS Sahela mogu djelovati preko "šupljikave" granice s Nigerom i Beninom.

Heni Nsaibia, istraživač pri organizaciji Armed Conflict Location & Event Data Project (ACLED), smatra da se ti sigurnosni „prazni prostori“ moraju zatvoriti kako bi se spriječilo da se skupine „infiltriraju i povlače na drugu stranu granice“.

Jer Nigerija je suočena s nestabilnom sigurnosnom situacijom na više bojišta: brojne šume na sjeverozapadu i u dijelu središta zemlje daju zaklon „banditima“ koji iskorištavaju velika, uglavnom neuređena ruralna područja.

Vojska ima već previše posla i u borbi protiv Boko Harama i njegove frakcije na sjeveroistoku, separatista na jugoistoku i sukoba između stočara i farmera u središnjoj Nigeriji.

Nsaibia tvrdi da bi novi pobunjenički koridor u trokutu Kebbi–Kainji–Borgu dodatno opteretio ionako ograničene resurse.

Skupine koje imaju iskustvo stečeno u Sahelu pokušavaju ga primijeniti na novim područjima gdje im okolnosti odgovaraju, a Nsaibia smatra da je polazište „osiguravanje zaštite lokalnih pograničnih zajednica“.

Da bi se to postiglo, smatra kako je „potrebna određena razina regionalne suradnje i koordinacije granične sigurnosti“ uz istodobnu obnovu povjerenja lokalnih zajednica u državne institucije.