Bolivijsko bijelo blago
13. prosinca 2018
Bolivijska budućnost je bijela i – slana. Nalazi se ispod ogromnog, 10.000 kvadratnih kilometara velikog isušenog jezera Salar de Uyuni. Inženjer Juan Montenegro kucka po slanoj kori i kaže: „Ovdje počinje industrijska epoha naše zemlje." Misli na sirovinu za koju se u međuvremenu zanimaju poduzeća iz cijelog svijeta. Litij. Ovdje ispod površine leži možda i do deset milijuna tona tog materijala – najveće rezerve na svijetu.
Litij je na glasu kao ključna sirovina. Alkalijski metal je glavni sastojak ćelija u bateriji i bez njega neće biti moguća budućnost u kojoj će (vjerojatno) pokretačka snaga biti električna energija. Bez litija nema mobitela u kojima su litij-ionske baterije, nema e-bikeova i naravno nema ni e-automobila. Michael Schmidt iz Njemačke agencije za sirovine procjenjuje da će globalna potražnja za litijem u 2025. godini iznositi 111.000 tona. Prije tri godine potražnja je iznosila 33 tisuće tona.
Zlato, srebro, … litij?
Bolivijskoj lijevoj vladi predsjednika Eva Moralesa naravno nije promaklo na kakvom bogatstvu leži ta siromašna andska zemlja. Oko 16.000 američkih dolara, toliko trenutno vrijedi tona litija, cijena raste već godinama. Investitori iz Kine, SAD-a i Rusije čekaju u redu. Ali Bolivija je zatvorila vrata. „Mi ne želimo drugi Potosi", kaže Juan Montenegro, kojeg je Morales imenovao za šefa državnog litij-koncerna YLB.
Potosi je jedan stari rudarski grad, udaljen oko tri sata vožnje autom od slane pustinje. Stoljećima su Španjolci iz Potosija vadili toliko srebra da Bolivijci i danas kažu kako se s tim srebrom mogao izgraditi most od Europe do Južne Amerike. Milijuni ljudi su poginuli u rudarstvu. Do danas djeca u napuštenim oknima traže ostatke srebra. U centru Potosija posjetitelje jedne foto-izložbe moli se za donacije kako bi ta djeca mogla pohađati školsku nastavu.
Potosi se ne smije ponoviti
U Uyuniju se ta priča ne smije ponoviti. Onaj tko ovdje želi eksploatirati litij, mora se držati bolivijskih uvjeta: radna mjesta i novostvorena vrijednost moraju nastati na licu mjesta. Ne radi se o tome da postanemo samo isporučitelji sirovine, kaže Montenegro. Umjesto toga cilj glasi: baterije "Made in Bolivia".
A do toga je ipak još daleko put. Koliko je on dalek, pokazuje i oprema znanstvenika iz La Paza, baterije koje su provizorno povezane ljepljivom trakom. Hladan je i suh ljetni dan u Uyuniju, državni koncern slavi svoj prvi rođendan. Vojni orkestar svira, učenici plešu u tradicionalnim nošnjama s područja Anda, a gradonačelnik hvali „perspektivu novih poslova" zahvaljujući litiju.
Velika investicija iz Njemačke
Pritom se itekako ima razloga za slavlje. Predstoji milijardska investicija u Uyuniju – i to iz Njemačke. Tvrtka koja se bavi razvijanjem projekata ACI Systems iz Baden-Württemberga i tirinški stručnjaci za kalij iz tvrtke K-UTEC dobili su posao, oni će realizirati mega-projekt. Njemačko-bolivijski Joint Venture litij bi u Salaru trebao eksploatirati u industrijskim razmjerima. Govori se o 25.000 tona litijevog karbonata (naslovna fotografija) – godišnje. Trebalo bi se investirati 1,2 milijardi eura. U srijedu (12.12.) njemački savezni ministar gospodarstva Peter Altmaier je, zajedno s bolivijskim ministrom vanjskih poslova i ministrom energetike savezne pokrajine Berlin, trebao označiti službeni početak realizacije projekta.
Za sada se u slanoj pustinji nalazi samo pilot-postrojenje. Put do njega vodi preko mjestašca Colchani. Nakon što iza sebe ostavimo i posljednju kuću, ispred nas je beskonačna bjelina. Nakon jednosatne vožnje, nailazimo na nekoliko buldožera. „Ovdje gradimo bazen u koji će se pumpati voda iz utrobe Zemlje", objašnjava Montenegro. Uz druge materije, u procesu eksploatacije se taloži i litijev sulfat. Njega se onda prerađuje u litijev karbonat, a to je sirovina za baterije.
Dobra plaća
Ispred male tvornice litija stoje vojnici i nadziru ulaz. A unutra je radnik Jorge Macías, koji nam priča da se može dobro živjeti i od litija. Mjesečno zarađuje oko 600 eura, radi na bazenu. U Boliviji je to relativno puno. Jasno da mu nakon tri tjedna na montaži nedostaju žena i djeca, ali Macias je uvjeren: „Konačno nama samima, nama Bolivijcima u korist idu bogatstva Zemlje."
Wolfgang Schmutz, direktor ACI Systemsa, sličnog je mišljenja: „Ovo ovdje je projekt ravnopravnih partnera. Za naš angažman u Boliviji je odlučujuće bilo povjerenje Bolivijaca, koji očekuju ozbiljan i održiv razvoj Salara." I sad se u Njemačkoj traži stručnjake koji bi na nekoliko mjeseci otišli u Boliviju, kaže Schmutz. Posebice na području baterijske tehnike Južnoamerikancima još uvijek nedostaje mnogi know-howa, dodaje.
Skupi transport do luke
I još jedna stvar se ispriječila na putu Bolivije u industrijsko doba. Ta zemlja nema pristup moru. Robu za izvoz se mora transportirati preko Anda do čileanske luke Antofagasta. A za korištenje luke Čile zahtijeva plaćanje visokih poreza. I to će sigurno bolivijske baterije učiniti skupljima. U listopadu je Bolivija pretrpjela poraz pred jednim međunarodnim sudom – Bolivijci su tužili susjede zbog tih dažbina.
Pa ipak su nade u Uyuniju ogromne. Do sada su u ovu škrtu regiju nešto malo novca donosili samo backpacker turisti (s ruksacima na leđima). Slana pustinja je omiljena kulisa za fotografije koje onda postavljaju na Instagram. Ali backpackeri ostaju samo po nekoliko dana. „Seljacima u regiji kao izvor prihoda preostaje samo uzgoj lama", kaže gradonačelnica Carmen Gutiérrez. Litij će im, nada se ona, konačno donijeti blagostanje. Blagostanje koje im ne može oduzeti nikakva kolonijalna sila.