Chennai, glavni grad pokrajine Tamil Nadu na istočnoj obali Indije je nekima poznat i po svom kolonijalnom imenu, Madras. Tamo zatičemo gomilu muškaraca srednje dobi kako se gura pred oronulim željeznim šipkama koje stoje na ulazu u trgovinu na uglu. Svi nestrpljivo mašu novčanicama rupija kako bi izazvali pozornost prodavača. Ali on se ne da smetati u svom poslu. Lakonski skuplja novac, slaže ga u veliku kartonsku kutiju i nakon toga onima koji su platili, dijeli boce u kojima je smeđkasta tekućina.

"To nije piće, to je čisti otrov", kaže nam jedan od tih muškaraca koji je očito već i ovog dana probao podosta od tog "otrova", ali ipak gura još jednu bocu u džep svojih traperica. Taj indijski konjak nipošto nije jeftin: ta boca ga je koštala 220 rupija, oko 3 eura. Ali jedina alternativa je mlako pivo što okupljene uopće ne zanima.

Samo u pokrajini Tamil Nadu ima oko 6.800 ovakvih službenih, državnih prodajnih mjesta gdje se može kupiti alkoholno piće. Ono se može dobiti i u vrhunskim hotelima i barovima, makar će tamo cijena pića i imućnijeg zapadnog turistu natjerati da se zagrcne. Siromašni domaći stanovnici koji ionako jedva imaju za preživljavanje, nemaju nikakve alternative nego se gurati pred takvim željeznim rešetkama - makar su i u toj pokrajini sve glasniji zahtjevi da se alkohol zabrani.

Jer u Indiji se prohibicija širi diljem zemlje: već više od 200 milijuna ljudi živi u pokrajinama gdje je uvedena zabrana alkohola, što je dvostruko više ljudi nego što ih je bilo u SAD-u kada je tamo uvedena prohibicija. Posljednja savezna država koja je uvela zabranu je Bihar i od ovog travnja su tamo na snazi upravo drakonski zakoni protiv alkoholnih pića. Pijanice tako mogu do kraja života zbog toga završiti u zatvoru, a oni koji prodaju ili proizvode alkohol mogu biti kažnjeni još oštrije: smrtnom kaznom. Ali još prošlog mjeseca je stigla vijest iz Bihara kako je umrlo 13 stanovnika jednog sela - svi su se otrovali rakijom koju su sami odlučili peći.

"Pomaže samo gin"

Indijsko društvo ima podijeljen stav o alkoholu. Za razliku od muslimanskih zemalja, u hinduizmu on nije izrijekom zabranjen makar se smatra porokom. Povrh toga, alkoholizam mnogi povezuju s kolonijalnim dobom gdje su doista mnogi Britanci bili uvjereni da mogu podnijeti klimu i život u Indiji samo ako od alkohola jedva znaju i tko su i gdje su. Tako su i brodovi koji su iz Indije na Zapad nosili čaj, pamuk i druga blaga Indije redovito i u suprotnom smjeru bili natrpani do palube. A žestoka pića zauzimaju manje prostora od piva ili vina.

Zapravo, broj onih koji u Indiji barem ponekad posegnu za čašom je još uvijek daleko manji nego u zemljama Europe i Zapada. Tek svaki treći ponekad popije nešto, makar njihov broj vrtoglavo raste: od 1992. do 2012. je potrošnja alkohola porasla za 55%. Isto tako, u Indiji jedva da tko pije napitke s umjerenom količinom alkohola. Gotovo isključivo se piju žestoka pića, makar im je kvaliteta i više nego upitna. Isto tako, upravo pokrajina Tamil Nadu je, sa svojih sedam milijuna alkoholičara na samom čelu u čitavoj Indiji.

"Tu piju već i školarci prije nego što idu u školu. Alkoholizam je postao dio svakodnevne kulture", žali se Henri Tiphagne koji je osnovao humanitarnu udrugu People's-Watch.  Kao pravnik se već desetljećima bori za prava najsiromašnijih stanovnika pokrajine Tamil Nadu, ali mu se baš zbog alkohola čini da je baš svaki njegov napor bio uzaludan. Jer pijanstvo je usko povezano s nasiljem u obitelji, spolnim zlostavljanjem ili upravo beznadnim dugovima u koje upada pijanica. Glavne žrtve su zapravo tamošnje žene: "Zbog pijanstva njihovih muževa, žene moraju često tražiti još neki posao. Samo tako mogu prehraniti obitelj, jer muškarci propiju sve što zarade."

Samo žene hrane obitelj

Kao dokaz, Tiphagne nas šalje u Kannagu Nager, najveći slum u glavnom gradu pokrajine, Chennaiju. Upornim zalaganjem ljudi i organizacija koji su željeli pomoći tim siromasima, oko 15 tisuća obitelji je iz njihovih improviziranih koliba preseljeno u stambene zgrade koje su sagrađene za njih. Zgrade su lijepo obojane u pastelnim bojama, ali jedva da se išta promijenilo od doba kad su svi živjeli u smetlištu: i tu je na ulicama posvuda smeće između kojeg se provlače psi, mačke i koze. Nekakvih kina ili omladinskih centara i dalje nema, a i najbliža škola je udaljena 15 kilometara.

Jedino čega i tamo ima su opet onakve državne prodavaonice za prodaju alkoholnih napitaka - i mnogi se guraju pred njima da zaborave na tmurnu svakodnevicu. "Ruke su mi već ujutro drhtale, jedva sam još mogao nešto jesti i na koncu sam postao bolestan", svjedoči Gopi, jedan od stanovnika tog naselja za siromašne. Četrdeset mu je godina, koštunjavog lica, nosi prljavu košulju nad podjednako prljavim lungijem (u Indoneziji se takva pregača zove sarong). Prije tri mjeseca je prestao piti, ali od onda jedva da napušta svoju sobu - bolje rekavši, utočište od desetak kvadratnih metara u kojem živi i on i njegova peteročlana obitelj.

Ali dok on ne izlazi iz kuće, njegova žena svaki dan ustaje u četiri sata ujutro i kao mnoge druge žene Kannage Nagarisa, gura se u prvi autobus kako bi stigla u jednu od bogatih četvrti Chennaija gdje radi kao služavka. "Ako muškarci i nađu posao na tjedan dana, onda sljedećeg tjedna spiskaju sve što su zaradili", priznaje Gopi. "Sav novac od kojeg živi obitelj zapravo dolazi od žena."

Država zarađuje na bijedi

Zato ne čudi da su upravo žene na čelu prosvjeda kojima već dvije godine traže zabranu alkohola i u toj indijskoj pokrajini. Vrše pritisak i na pokrajinsku vladu kojoj je jasno da, ako zabrani alkohol, može računati na glasove žena i muslimanskog stanovništva.

Ali nije izvjesno da će do toga doći: "Ne smatram realističnim da i u Tamil Naduu bude potpuno zabranjen alkohol. Za vladu je to, na kraju krajeva, i izuzetno unosan posao", kaže nam odvjetnica Geeta Rameseshan koja radi na Vrhovnom sudu u Chennaiju. Samo prošle godine je ta pokrajina od poreza na alkohol ubrala četiri milijarde eura, tako da baš taj alkohol donosi novac i za socijalne programe u pokrajini.

A pokrajinska vlada je već i iz prethodnih zabrana naučila da tako neće nestati sve nevolje: baš kao i onih 13 stanovnika sela pokrajine Bihar, tako je i u Tamil Naduu dok je tamo alkohol bio zabranjen, godišnje ginulo na stotine ljudi od rakije koju su sami radili.