Podne je u selu Rakita i zvone zvona za uzbunu. Mještani se skupljaju ispred zapuštenog Doma kulture. Kao za bojišnicu, spremaju se za još jedan prosvjed protiv izgradnje mini hidroelektrane (MHE) na njihovoj rijeci.

"Evo su ovdje raskopali da naprave blagu akumulaciju. Tu nam je nekad bilo igralište", kaže nam tužno jedan mještanin dok čeka da se skupe susjedi, pokazujući na mjesto gdje se spajaju rječice Vučedolska i Rakitska. Nekoliko metara niže od malog ušća je ograđeno gradilište.

Na ogradi gradilišta je crveni znak da je ulaz nezaposlenima zabranjen. Na kućici preko puta i mještani su stavili znak da je radnicima zabranjen pristup izvan gradilišta. Svatko je obilježio svoj posjed.

"Investitori derivacijskih malih hidroelektrana, niste dobrodošli! Ovo je naš ekološki raj. Ovdje stoljećima žive zajedno ljudi, pastrve, riječni rakovi, orlovi i ostali živi svijet. Dozvolu za izgradnju od strane naroda niste dobili. Branit ćemo složno naše rijeke do kraja", stoji na crvenoj tabli koju su postavili mještani.

Iza table urušeno brdo. S izgradnjom vodozahvata, kažu, stvorilo se klizište i odnijelo seoski put, ali i dio šume. "Tu se moglo proći u svako doba", priča Ivanka iz Rakite. "Tuda smo išli do štala, imanja, ljudi su tamo živjeli, odande su se dotjerivala drva. I ja tamo imam šumu, ali nitko mi ne može više donijeti niti jedan kubik drva."

Zove susjeda Daneta da nam pokaže. "Da, bio je tu mahalski put za imanja, šume, livade, orahe, krumpir. Taj put je bio žila kucavica za ovo selo", priča Danilo. "Građevinski inspektor iz Babušnice donio je 2018. rješenje o sanaciji tog terena i vraćanje u prvobitno stanje. Ali kakvo prvobitno stanje kad te šume više nema? A i taj rok je istekao u svibnju ove godine, a on, kao što vidite, još nije ni krenuo s radovima."

Sukobi ne jenjavaju

Rakita je seoce u općini Babušnica 70-ak kilometara od Niša koje je nekada bilo naseljeno rudarima iz rudnika kamenog ugljena "Jerma". Gašenjem rudnika odlazili su i stanovnici i selo se svelo na stotinjak mahom starijih mještana.

Kada je investitor Goran Belić počeo izgradnju MHE "Zvonce", selo se diglo iz zaborava i postalo ključno poprište borbe protiv izgradnje malih centrala. Tamo se, kako kažu, "vodi bitka za sve srpske rijeke" – gotovo svakodnevno, već dvije godine.

Mještani su pisali peticije, prijave, organizirali prosvjede, straže, vraćali rijeku u korito, vapili za državom. Rezultat njihove borbe je odluka Ministarstva za zaštitu okoliša da se cijevi izvade iz Rakitske rijeke i korito vrati u prvobitno stanje. Investitor je najavio žalbu tvrdeći da ima sve dozvole. Do konačne presude radovi se nastavljaju, a s njima i sukobi.

Povijest tih – što verbalnih, što fizičkih – sukoba mještana i aktivista s radnicima na gradilištu i osiguranjem počela je ličiti na partizanske diverzantske akcije.

Prvo je ispred privatne kuće u kojoj su bili smješteni radnici gradilišta pronađena ručna bomba, pa je izgorjela kamp-prikolica koja je služila kao skladišta, da bi u travnju došlo i do eksplozije na bageru. Čak je i policijska postaja u susjednom selu Zvonce proradila otkad je počela izgradnja MHE, pričaju mještani.

"Ovdje će nekome odletjeti glava", kaže aktivist inicijative "Obranimo rijeke Stare planine" Aleksandar Jovanović Ćuta. "Ovdje je policija bez ikakvog naloga, plašeći se oružane pobune, upala ljudima u kuće i otimala lovačko oružje. Ovdje su ljudi od osamdeset godina vođeni na DNK analizu, ovdje je došlo do nasrtaja sjekirom, a država šuti", priča on za DW.

Nakon prvih incidenata, investitor je angažirao privatno osiguranje da bi, kako je objasnio, zaštitio svoje radnike. Mještani pak tvrde da to osiguranje zavodi red i izvan gradilišta i da se zbog njega već mjesecima osvrću za sobom i izbjegavaju ići po mjestu sami.

U zadnjem incidentu prije nekoliko dana napadnut je predsjednik Mjesne zajednice Rakita i jedan od najglasnijih boraca za rijeku Desimir Stojanov Desko. "Osiguranje me istuklo, oteli su mi mobilni telefon, razbili naočale. Sad mi svaki dan netko prijeti. Maloprije mi je ovaj drugi iz osiguranja rekao da ću gorjeti kao lila (kora breze ili trešnje, op.ur.) ", priča Desimir.

U takvoj atmosferi, žali se Desimirova supruga, žive gotovo svakodnevno. "Izgubili smo živce, oboljeli smo, ne spavamo dvije godine, umorni smo od svega ovoga i uplašeni", priča Zorica Stojanov.

Epizodne provokacije

Ipak, potpomognuti aktivistima iz cijele Srbije koji se bore protiv MHE, ponovno odlaze do gradilišta i prosvjeduju. Već su naviknuti na scenu – s jedne strane trake radnici postavljaju nove cijevi u korito dok ih čuva osiguranje, s druge strane mještani i aktivisti prosvjeduju.

Da triler ne izgubi na dinamici, u šumarak pored gradilišta stiže nekoliko krupnih momaka u majicama Grupe građana Grza koja je spriječila izgradnju hidroelektrane u Paraćinu. Uz pratnju ekipe novinske agencije Tanjuga, glasno ulaze među demonstrante vrijeđajući ih i optužujući da su pronevjerili novac građana.

"Ovi su ubačeni element", tvrde neki mještani. Drugi samo sliježu ramenima i napuštaju prosvjed. Tanjug je izvijestio da su mještani podijeljeni. To je i bio cilj, smatra koordinatorica kampanje "Spasimo plavo srce Europe" Iva Marković koja je organizirala dolazak aktivista iz drugih dijelova Srbije u Rakitu.

"Ova vrsta provokacije i namještaljke je pokazatelj da smo uboli živac, da ovo nekoga boli i da mu smeta što postoji organizirani otpor i što njega čine ljudi koji nisu ni u jednoj stranci, koji nisu instruirani ni od kakve strane sile. To plaši one koji žele nastaviti izgradnju malih hidroelektrana", kaže Marković za DW.

"Morat ću braniti djedovinu“

Zbog situacije u kojoj su se našli, i mještani i aktivisti ipak najviše krive sustav – od Ministarstva koje nije u stanju osigurati provođenje vlastitih odluka, do lokalne uprave koja unatoč svim incidentima i dalje odbija o slučaju Rakite raspravljati na sjednici lokalnog parlamenta.

Ministar zaštite okoliša Goran Trivan odgovara da pitanje provođenja odluke o zabrani postavljanja cijevi u rijeku nije pitanje za Ministarstvo, već za druge državne organe. "To morate pitati one koji su nadležni za provođenje te odluke, a to su inspekcije, sve ostale, osim ekološke", rekao je Trivan agenciji FoNet.

Dok taj netko ne stigne, na terenu se sukobi nastavljaju. Mještani na prosvjedima demonstriraju hrabrost, ali po povratku u selo priznaju da strahuju da će biti i gore. "Ljudi su prepoznali da je nama jedino to preostalo. U ovoj zemlji su nam sve uzeli. Ako nam uzmu još i rijeke, morat će nam samo reći gdje da se selimo. Ako se to dogodi, Srbija će prvi put imati ekološke izbjeglice", kaže Aleksandar Jovanović.

Desimir Stojanov je pak odlučan da iz svog sela ne ide: "Idemo mic po mic dok ne dođu na moju djedovinu, jer kad dođu na moju djedovinu, onda ću ih zamoliti da to ne rade. Ako nastave, ja ću biti tu."