Postoje oklade koje čovjek uopće ne želi dobiti. Nakon godinu dana intenzivnih reportažnih putovanja po SAD-u, moja prognoza prošlih predsjedničkih izbora je bila drukčija od prevladavajućeg mišljenja. Meni je postalo jasno da Donald Trump ima jako dobre izglede useliti u Bijelu kuću. To se i dogodilo. I dobila sam bocu Bourbona.

Prijatelj i neprijatelj

Sada, dvije godine kasnije, ponovo su izbori u SAD-u. Ovaj put nije u pitanju izbor predsjednika, već regionalnih zastupnika u oba doma Kongresa. Ali u Americi Donalda Trumpa na političkoj pozornici se ne događa ništa što s njim nema veze. On se intenzivno uključio u izbornu kampanju radeći još intenzivnije na svojoj agendi koja svijet dijeli na prijatelje i neprijatelje. Tako je primjerice poslao više vojnika na granicu s Meksikom nego što ih je stacionirano u Iraku.

Pri tome je ovaj predsjednik svojim protivnicima olakšao borbu. Njegov prostački i agresivni stil, njegova pretjerivanja i njegove laži pouzdano provociraju. Njegovi ciljevi ne ostavljaju skoro nijedan predsjednički napad bez odgovora. To ga održava u formi i odvraća demokrate da se konačno usredotoče na sebe i na svoje vlastito personalno i programsko preusmjerenje. I dok se uznemiravaju i ljute zbog svakog Trumpovog tweeta, propuštaju izgraditi kandidata koji bi za dvije godine, uz karizmu i izbor pravih tema, spriječio Trumpa da dobije još jedan predsjednički mandat.

Ovo je naročito opasno u dvostranačkom sustavu koji polarizira od samog početka, jer nije upućen na koalicije, koje prisiljavaju na određeni stupanj spremnosti za kompromis. Ali, načelno je i za demokraciju štetno ako su tabori toliko podijeljeni da više ne slušaju jedni druge. I ponekad ne priznaju da druga strana možda ima pravo.

Ne raspravlja se o činjenicama

Ali glavni problem koji će Donald Trump ostaviti svojoj zemlji je uništavanje sposobnosti da se raspravlja o argumentima - a ne o uvjerenjima. To je bez sumnje uspjelo ovom majstoru Twitter-poruka i eskalacija: ljudi žele vjerovati u ono što on kaže. Žele vjerovati da će on pomoći svojoj zemlji da vrati svoju staru veličinu. I žele vjerovati da ih snažan predsjednik štiti od izazova složenog, globaliziranog svijeta i rješava sve probleme.

Ali, uvjerenja se ne zasnivaju na znanju. Činjenice, pravljenje razlike između istine i laži, sve više gubi na značenju. To je gorka istina nakon Trumpove jednogodišnje izborne kampanje i dvogodišnjeg predsjednikovanja. Kada prostor vlastitog odjeka poremeti Facebook ili Fox-News i kada čak i najveći fan shvati da je Trump jednostavno lagao - to skoro da nema nikakvog efekta, jer se činjenice više ne računaju. I to je zapravo problem Amerike.

Jer ako traženje istine i značenje činjenica ne igra nikakvu ulogu, a laži se odbacuju kao sitni prekršaji, onda demokratsko formiranje mišljenja više nije moguće. Na kraju ovo ne znači ništa manje od potkopavanja temelja našeg poimanja države i demokracije. To ne znači samo da autokrati preuzimaju moć i vlast, već i da su je u stanju dugoročno osigurati.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android