Kako objašnjava Simone Kerzendorfer, profesorica koja je za projekt nastave BHS-a zadužena u gimnaziji u petnaestom bečkom okrugu, nastavu će po mogućnosti držati izvorni govornici, a na nastavi će se voditi računa o tri varijante jezika - bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj - pri čemu će se u okviru srpske varijante podučavati i ćirilično pismo. Generalno, fokus projekta je, kako se navodi, dočaravanje jezične raznovrsnosti Europe, dok će za đake podrijetlom iz bivše Jugoslavije učenje materinskog jezika odigrati i važnu ulogu pri njihovoj integraciji u austrijsko društvo, objašnjava Simone Kerzendorfer.

„Primjećujemo da su djeca iz bivše Jugoslavije nesigurna kada se koriste materinskim jezikom, iz jednostavnog razloga jer ga dovoljno ne poznaju. Kada nauče gramatiku, sintaksu i stilska pravila, postat će sigurniji, a ta sigurnost će učvrstiti i njihov identitet. To će im ojačati samopouzdanje, a iz tog samopouzdanja, znajući dakle tko su i odakle potječu, oni će lakše i bolje učiti i njemački jezik. Jednostavno, bit će svjesniji bogatstva koje posjeduju odrastajući višejezično“, tvrdi Kerzendorfer.

Materinski jezik – poticaj integraciji

Ovo „poticanje multikulturalnih sposobnosti“, te „jačanje svijesti o pozitivnim potencijalima višejezičnosti“, ima, međutim, i ekonomsku dimenziju i nije slučajno da je jedna od škola koje su nosioci probnog projekta, gimnazija s ekonomskim usmjerenjem. Nedavno je upravo tamo održana i manifestacija pod nazivom „Sag's multi“ u slobodnom prijevodu „Reci to višejezično“. Radi se o natjecanju u kojem su đaci vježbajući javni nastup odmjeravali sposobnosti u držanju govora na dva jezika - na njemačkom i na svom materinskom. Ta manifestacija može se doista opisati i kao marketinški potez kojim se želi ukazati na potencijale multikulturalnog društva, kaže Georg Kraft-Kinz, glasnogovornik udruženja „Privreda za integraciju“, koje je ovo natjecanje organiziralo i koje uvelike podržava i integraciju BHS-jezika u austrijsko školstvo.

„U moje vrijeme učili smo samo engleski ili francuski, a danas imamo djecu koja govore tri do četiri jezika i to su jezici koji nam trebaju, jer se svijet jednostavno mijenja. To su azijski jezici, jezici istočne i jugoistočne Europe, to su jezici zemalja s kojima Austrija posluje i surađuje i s kojima tu suradnju želi proširiti. Potpuno sam siguran da će projekti poput ovog i integracija tih jezika u austrijsko školstvo ojačati Austriju i Beč i na privrednom polju“, kaže Kraft-Kinz.

Uskoro i turski kao strani jezik?

No, višejezičnost u globalnom društvu nosi i opasnosti, i to uvijek onda kada se integracija o kojoj se u Austriji tako mnogo govori, pretvara u asimilaciju, objašnjava psihologinja Elmedina Čizmić. „Da, često se umjesto integracije dešava asimilacija i to onda kada osoba koja dolazi sa strane gubi vrijednosti i načela koja donese sa sobom i preuzima previše tih ponuđenih formi koje nudi nova država. Tada dobivamo neku poluformiranu osobu i to naravno nije dobro za daljnji razvoj te ličnosti. Ako osoba ne poznaje svoj identitet i identitet svojih roditelja, ne može upoznati ni identitete drugih ljudi. Ako dijete ne poznaje svoj jezik, pravilno gramatički, kako će upoznati druge jezike? Stoga je jako bitno da dijete na vrijeme dobije tu formu svog identiteta i svog materinskog jezika“, objašnjava Elmedina Čizmić, magistrica psihologije podrijetlom iz Zenice. Čizmić tvrdi da bi, tome shodno, bili poželjni i tečajevi BHS-a za roditelje koji duže žive u Austriji kako bi i oni svojoj djeci ispravno umjeli prenijeti te, za zdrav razvoj osobe, jako bitne informacije.

Nastava BHS-a na dvije bečke škole počet će s novom školskom godinom, a tim povodom sve se učestalije raspravlja i o mogućnostima uvođenje turskog jezika kao drugog stranog jezika na austrijskim školama. Za razliku od BHS-a, turski jezik je, međutim, „znatno ozbiljnije političko pitanje“, kako se nedavno moglo čuti iz ministarstava obrazovanja, te će se o njemu, očigledno, još raspravljati.

Autor: Emir Numanović, Beč

Odg. urednik: Anto Janković