„Vrlo je lijepo na ovom otoku. Svi su ljubazni, nedjeljom ujutro promenada je puna šetača s psima. Svi se pozdravljaju, svi se znaju", kaže Robert koji je tri godine živio na Canveyu. Dijelu kopna uz ušće Temze koji tehnički ima status otoka iako je spojen mostovima s kopnom od kojeg ga dijeli močvarno područje.

Iako je samo sat vremena udaljen od Londona, Canvey i njegovi stanovnici gaje otočki mentalitet. „Ovdje vlada jak osjećaj zajedništva", kaže i Joel Friedman, predstojnik male ortodoksno-židovske zajednice na otoku.

Canvey nije doživio sudbinu mnogih mjesta uz obalu koja su propala nakon što su, zbog jeftinih zrakoplovnih veza, Britanci odmor počeli provoditi na europskom kopnu. Na Conveyu je stopa nezaposlenosti niska, gotovo da i nema migranata, grad je čist, sve odiše idilom. Na zidinama koje bi grad trebale obraniti od plime se nalaze grafiti koji objašnjavaju povijest grada.

Brexit pokazuje pukotine ispod površine

No ispod idilične površine otok je malo drugačiji. „Drugdje se ne govori otvoreno ako si za Brexit. Ovdje ne govoriš otvoreno ako si protiv Brexita", kaže Alex koji vodi lokalni omladinski centar. I koji je glasao protiv Brexita.

U godini prije glasanja o Brexitu na otok, koji ima 40.000 stanovnika, je doselio svega 81 migrant. Zbog toga je mnogim medijima u Velikoj Britaniji primjer Canveya poslužio za teoriju da se za Brexit glasalo zbog straha od useljavanja, ne zbog samog useljavanja.

„Ne radi se useljavanju. Mi ovdje gotovo da ni nemamo stranaca. Radi se o tome da ne želimo da nam iz Europe naređuju kako da se ponašamo. Mi radije sami donosimo odluke", kaže lokalni političar Dave Blackwell.

Ideju o birokratima iz Europe koji upravljaju britanskom sudbinom je i prilikom svog posjeta Canveyju 2015. širio i glavni zagovornik Brexita Nigel Farage. I ostavio dubokog traga. „Ljudi koje ovdje znam nisu glasali za Brexit zbog useljavanja. Osobno ne volim birokrate iz drugih zemalja koji nam naređuju što da radimo", kaže lokalni žitelj Colin dok stoji na ulazu svoje zlatarnice.

Neovisnost od kopna

Težnja za više samoupravljanja ide i izvan okvira rasprave o Brexitu. Blackwell je član lokalnog vijeća ali je također na čelu Neovisne stranke otoka Canvey (CIIP) kojoj je cilj prekid veza s lokalnom vladom koja upravlja sudbinom 40.000 otočana i još toliko stanovnika na kopnu. I slijedi agendu sličnih stranaka u Francuskoj i Europi koje se okreću protiv političkog establišmenta i međunarodne zajednice.

CIIP je popularan na otoku, 14 pripadnika ove stranke sjede u lokalnoj vladi. „CIIP se brine za otok", kaže Peter koji već preko 50 godina živi ovdje. A njegova prijateljica Maureen dodaje: „Oni s kopna nas tretiraju kao građane druge klase."

Kada su vlasti s kopna smanjile budžet za policiju, stanovnici su sami organizirali ophodnje.

Uvjerenje da lokalna zajednica može bolje riješiti probleme ako ih uzme u svoje ruke je pretočena na razinu Brexita. Ovdje su uvjereni da će Velika Britanija bolje sama rješavati svoje probleme bez Bruxellesa.

„Usred kaosa smo"

Matthew Goodwin, politolog i autor knjige „Nacionalni populizam: pobuna protiv liberalne demokracije", koja je izišla prošle godine, kaže da se radi o želji za još više utjecaja na društvo. „U mjestima poput Canveyja vidite da se ljudi ne žele riješiti demokracije nego da žele viši stupanj samoodlučivanja i utjecaja na donošenje odluka." I dodaje kako bi upravo zbog toga trebalo drugačije tretirati one koji su glasali za Brexit. „Mislim da se naginje tomu da se one koji su glasali za Brexit okarakterizira kao nevjerojatno neupućene, licemjerne rasiste. No stvarnost je mnogo kompliciranija", kaže ovaj politolog.

No ni Canvey nije pošteđen trenutnog kaosa u centru britanskog političkog svijeta, Westminsteru. „Mislim da bi mnogi ljudi sada, kada se vidi kako je sve komplicirano, glasali protiv Brexita. Da se referendum ponovi mnogi bi bili totalno nesigurni oko toga za što glasati. Da budem iskren, ovo je pravi kaos. Zemlja je u rasulu isto kao i vlada", zaključuje lokalni političar Blackwell.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android