Prizor: tamne kamene gromade i stupovi bizarnih oblika na planini uz rijeku Labu, krševite stijene nagomilane ispod 11 i pol metara visokog stropa filmske dvorane. No, tko misli da je potrebna Golijatova snaga da bi pomaknulo ove stijene, taj se grdno vara. One su ustvari od stiropora, oblikovali su ih umjetnici, zavaravši gledatelje vještim potezima kistova. Na taj način stvorili su između ostaloga i čarobnu filmsku kulisu za 3D produkciju „Ivice i Marice“. Film redatelja Tommyija Wirkola s Jeremy Rennerom i Gemmom Arterton u glavnoj ulozi se upravo snima na ovim terenima.

Poznat i priznat

„Ovo je izvrstan projekt koji će zasigurno postići puno uspjeha“, uvjeren je Carl Woebcken, glavni dioničar i upravitelj Babelsberg studija . Na kraju krajeva i drugi međunarodni projekti koji su nastali u nekoliko posljednjih godina ostvarili su međunarodni uspjeh. Primjer su poznati filmovi poput „Speedracera“, „Operacije „Walküra“ ili pak adaptacije bestselera „Žena kojoj sam čitao“.

Studio Babelsberg , prema Woebckenovim riječima je unutar granica Njemačke jedini veliki filmski atelje, koji je i osobljem i tehnikom opremljen za rad na većim, zahtjevnijim kino produkcijama.

Reci što trebaš, Babelsberg to ima!

Za velike filmske pothvate angažira se uz stalno zaposlene još dodatnih 1.500 slobodnih vanjskih suradnika. Oni barataju najmodernijom tehnologijom i rade kulise koje tako vjerodostojno izgledaju, da gledatelji redovito misle da se radi o originalnim lokacijama. Tako je primjerice za film Toma Tykwera „The International“ u samo 16 tjedana izgrađena kopija njujorškog Guggenheim muzeja koja veličinom gotovo u potpunosti odgovara originalu.

Prije sedam godina Carl Woebcken zajedno sa svojim partnerom Christophom Fisserom preuzeo je ovaj studio od medijskog koncerna Vivendi. Babelsberg je tada bio pred bankrotom. No usprkos provedenim reformama nije im uspjelo izvaući studio iz deficita. Preokret je nastupio tek 2007 i to uz pomoć Njemačke zaklade za film (DFFF), odnosno njihovih 60 milijuna eura koje im vlada godišnje stavlja na raspolaganje. Od ovog novca profitiraju i strane filmske kuće ukoliko dio svog filma odluče snimiti u Njemačkoj. „Njemačka zaklada za film bila je važna prekretnica koja je studio Babelsberg, kako i njemačku filmsku industriju učinila međunarodno atraktivnom“, rekao je Woebcken.

Konkurencija vreba sa svih strana

Niti jedna industrija nije ovoliko slobodna u izboru mjesta djelovanja. Film pruža milijun mogućnosti. U odabiru lokacije ključna je ipak blizina uslužnih djelatnosti i povoljni financijski uvjeti i poticaji. Tako je na primjer Njemačka zaklada za film s 4,8 milijuna eura potpomogla „Operaciju Walküra“. Studio Babelsberg pobrinuo se tada za ostale troškove, poput vozača zvijezda kao i za detaljno uređenje filmskih setova te kostime.

Filmskim uspješnicama Babelsberg je privukao veliku pozornost i izvan granica matične zemlje. Ovakva međunarodna popularnost pobudila je i neku vrstu zavisti kod drugih njemačkih gradova, primjerice u Bayernu i Nordhein-Westfalenu, koji su se trudili doseći razinu Babelsberga. Konkurencija se zaoštrava i u inozemstvu, London, Prag i Budimpešta već su se profilirali na filmskoj sceni.

Woebcken stoga savjetuje da se dobro razmisli o povećavanju broja filmskih studija unutar zemlje. Treba se uzeti u obzir i činjenica da konkurencija u inozemstvu također raste te da treba poraditi na kvaliteti, a ne na kvantiteti. Njemačka već sad ne može držati korak s atraktivnim ponudama Velike Britanije, a ubrzo i Francuska stupa na međunarodnu filmsku scenu. 2009 i 2010 studio Babelsberg bilježio je značajan pad rada i profita. „Ove godine ćemo također jako teško ponoviti uspjehe koje smo zabilježili prije tri i više godina. No posla unatoč svemu ipak ima, tu su još uvijek brojne serije i male produkcije“, objasnio je Woebcken.

Autor: Silke Bartlick/ Lea Talijančić

Odg. ur.: N. Kreizer