U postkomunističkim desetljećima u Bugarskoj, politička stabilnost je bila rijetkost. U međuvremenu, zemlja je, u izvjesnoj mjeri, nadmašila samu sebe neslavnim rekordom: u nedjelju (2.10.) se održavaju četvrti parlamentarni izbori u posljednjih osamnaest mjeseci. Nakon redovnih izbora u travnju 2021., to će biti treći prijevremeni izbori. Ali, nejasno je hoće li oni dovesti do okončanja političke krize.

Prijevremeni izbori postali su neophodni nakon rušenja liberalne reformske vlade na čelu s premijerom Kirilom Petkovim, u lipnju 2022. godine. Tu vladu je tek krajem 2021. formirala vrlo heterogena koalicija, koju su činile dvije liberalne stranke, uključujući Petkovu „Nastavljamo promjene" (PP), „Socijalistička partija" bivših komunista i populistička „Postoji takav narod" (ITN). Početkom ljeta, populisti su se povukli iz koalicije, da bi 8. lipnja 2022. Petkovoj vladi bilo izglasano nepovjerenje.

Korupcija i izostale reforme

Bugarska je sada ponovo pred velikim izazovom: hoće li nakon izbora dobiti vladajuću većinu kako bi pregurala tešku zimu, u vrijeme obilježeno ratom u Ukrajini, inflacijom i visokim cijenama energenata? To se, izgleda, ne nazire, jer gotovo sva ispitivanja javnog mnijenja, kao i u slučaju prethodnih izbora, pokazuju da će u parlamentu biti šest do osam stranaka, što će otežati formiranje stabilne koalicije.

Pobjednik aktualne političke krize je partija bivšeg, dugogodišnjeg premijera Bojka Borisova „Građani za europski razvoj Bugarske" (GERB). Borisov i njegova, trenutno, oporbena stranka, najvećim dijelom su odgovorni za aktualnu krizu, jer su u proljeće 2021. godine, nakon više od desetljeća na vlasti, ostavili za sobom eru punu političkih previranja, afera s korupcijom i izostalih reformi.

Koalicija bez Borisova

Sada, međutim, stranka Borisova ponovo vodi u ispitivanjima. Prema njima GERB ima oko 24 posto podrške, što je oko osam posto više od stranke „Nastavljamo promjene" (PP) Kirila Petkova. Borisov se nada uvjerljivoj pobjedi, ali GERB ipak neće imati apsolutnu većinu i bit će mu potreban koalicijski partner. Vanjskopolitički gledano, GERB ima jasnu euroatlantsku orijentaciju.

Ali druge dvije stranke s euroatlantskim opredjeljenjem, Petkovljeva PP i liberalna „Demokratska Bugarska“ ne žele zajedničku vladu sa strankom GERB, jer je Borisov i dalje opterećen optužbama za korupciju. Zato se već naglas razmišlja o koalicijskoj vladi stranke GERB, bez Borisova.

Politolog Danijel Smilov je skeptičan. U autorskom tekstu za DW napisao je: „Jedina briga GERB-a je da zaštiti posao svog predsjednika. I dokle god je Borisov vodeća figura, GERB neće moći podvući crtu ispod vlastite prošlosti."

Opasan nacionalizam

Brojčano gledano bi „euroatlantska koalicija“ bila moguća, ali samo bez Borisova. Njegova stranka nema mnogo drugih opcija, jer nakon dvanaest godina na vlasti, preostale manje stranke, GERB više ne vide kao mogućeg partnera.

Na drugom kraju političkog spektra je opasan nacionalizam s jakim proruskim naglascima – čudna mješavina koja bi mnoge Bugare mogla odvesti u ruke krajnje desničarske stranke “Preporod” ili ih odvratiti od izlaska na birališta. Tu stranku vodi autoritarni „glavni pokazivač razumijevanja za Putina" Kostadin Kostadinov, koji se bori protiv EU-a i NATO-a. „Preporod" bi čak mogao ostvariti dvoznamenkasti rezultat na izborima i time postati treća najjača stranka u parlamentu.

Plin i ruski utjecaj

Time bi se povećao proruski pritisak na druge stranke, kao i na društvo. Jer među zemljama EU-a, Bugarska je najprijateljskije nastrojena Rusiji. Iako je većina Bugara i dalje naklonjena EU-u i osuđuje rat protiv Ukrajine, podjele u društvu su vidljive.

Međunarodno poznati bugarski politolog Ivan Krastev u intervjuu za DW taj problem ovako objašnjava: „U Bugarskoj su tradicionalno uvijek postojali jaki proruski trendovi. Mnogi u Bugarskoj danas Rusiju vide kao alternativu onome što im se ne sviđa u zapadnom svijetu.“

Rastuće cijene energenata i neizvjesnost oko opskrbe Bugarske plinom, od strane Gasproma, također igraju ulogu uoči izbora. Gasprom je u travnju ove godine obustavio isporuke Bugarskoj, ali lobi Kremlja u zemlji, Kostadinovljev "Preporod” i mnogi Bugari, zahtijevaju da se Sofija pomiri s Moskvom i potrudi oko novih isporuka ruskog plina.

Koliko su glasači umorni?

Za sastav novog bugarskog parlamenta odlučujuća će biti i izlaznost na izborima – što bude veći odziv birača, to su veće šanse za stvaranje vladajuće koalicije kojoj neće biti potrebne male stranke ili nacionalisti. Ali poznavatelji prilika strahuju da su birači, koji u posljednjih osamnaest mjeseci četiri puta izlaze na izbore, već umorni i frustrirani.

Istraživač javnog mnijenja i politolog Andrej Rajčev to vidi drugačije: „Uglavnom se tvrdi da će ovi izbori biti isti kao i prethodni. Ali to nije točno", kaže Rajčev za DW. Prema njegovom mišljenju, Bugari su na prethodnim izborima bili fokusirani samo na vlastite, unutarnje probleme.Trenutno se, međutim, radi o problemima koji su izvan Bugarske: visoka inflacija u Europi, galopirajući rast cijena energije i rat pred vratima Bugarske.

Jedinstvo zbog rata?

„Zbog toga su naši, unutarnji problemi završili u drugom planu“, kaže Rajčev. „Bugarska je mala, siromašna, slaba i ovisna, i u ovoj situaciji Bugari intuitivno osjećaju da trebaju biti ujedinjeni". Politolog zato smatra da bi bugarski birači mogli poslati jasnu poruku političarima: „Zaboravite domaće besmislice i svađe i ujedinite se, barem dok se rat ne završi!"

Je li u pravu, pokazat će izborni rezultati, koji bi, kao i do sada, mogli biti poznati već u noći s 2. na 3. listopada.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu