Na krovovima i balkonima u Bugarskoj rijetko se vide solarni paneli. Umjesto toga, solarna energija proizvodi se na poljima, livadama i napuštenim industrijskim površinama. Od početka 2020-ih godina u zemlji niče sve više solarnih parkova.

Kako se proizvodnja električne energije ne bi morala ograničavati za vrijeme jakog sunca, od 2024. počelo se intenzivnije graditi baterijska spremišta energije. Prema podacima udruženja Solar Power Europe, Bugarska je 2025. već bila među pet vodećih europskih zemalja po kapacitetu baterijskih spremišta, iza Njemačke, Velike Britanije, Italije i Ukrajine.

Prema istraživanju bugarskog gospodarskog lista Capital, Bugarska raspolaže s oko 14,7 GWh baterijskog kapaciteta. Time su već tijekom ovog ljeta premašene godišnje prognoze organizacije Solar Power Europe. Nikola Gazdov, predsjednik bugarskog udruženja proizvođača i trgovaca energijom APSTE, očekuje da će se kapacitet do kraja godine povećati na čak 20 GWh.

Za usporedbu, Njemačka raspolaže s nešto više od 32 GWh kapaciteta, pokazuju podaci Battery Charts pri Sveučilištu RWTH Aachen. Većina tog kapaciteta nalazi se u privatnim kućanstvima, dok je u pogonu tek oko 7,35 GWh velikih baterijskih sustava.

Golema zarada kod investicije

Procvat u Bugarskoj potaknuo je europski fond za oporavak nakon pandemije korone Next Generation EU, ali većina ulaganja ipak dolazi iz privatnih izvora. Bugarsko Ministarstvo energetike sredstvima EU pokrenulo je program RESTORE i podržalo 113 projekata sa 700 milijuna eura. Time je, izračunao je gospodarski časopis Capital, privučeno više od dvije milijarde eura privatnog kapitala.

Nikola Gazdov govori čak o sedam milijardi eura ako se uračuna i infrastruktura. Za razliku od mnogih drugih zemalja, investitori sami financiraju priključke na mrežu te grade dalekovode i transformatorske stanice.

Poslovni model vrlo je jednostavan: električna energija danju se kupuje jeftino, a navečer prodaje skuplje. Prema podacima Capitala, punjenje baterija u prosjeku stoji 39 eura po megavatsatu, dok pražnjenje donosi 161 euro. „Spremište snage 150 MW može ostvariti prihod i do 70.000 eura dnevno. Ulaganje se isplati za tri godine, a vijek trajanja iznosi 20 godina. Takav prinos rijetko se viđa“, kaže Martin Vladimirov, energetski stručnjak Centra za proučavanje demokracije (CSD).

Koja je korist samim Bugarima?

Po njegovoj ocjeni, riječ je o najvećem koncentriranom ulaganju u posljednjih 30 godina od kojeg koristi ima relativno uzak krug gospodarstvenika. „Ali oni snose poduzetnički rizik i zasad im se to isplaćuje.“ Takav razvoj istodobno ubrzava energetsku tranziciju i donosi koristi potrošačima. Zahvaljujući baterijama, jeftina solarna energija može se koristiti dva do četiri sata kasnije, kada zbog klima-uređaja i kućanskih aparata potrošnja doseže vrhunac.

Na društvenim mrežama mnogi prigovaraju da procvat sektora ne osjećaju u vlastitom novčaniku. Međutim, kućanstva u Bugarskoj plaćaju državom određene fiksne cijene električne energije. Industrijska poduzeća struju kupuju na slobodnom tržištu i prema podacima APSTE-a plaćaju deset do 15 posto manje po kilovatsatu nego u susjednim zemljama.

Dok su Rumunjska i Mađarska zbog suše povremeno morale smanjivati proizvodnju u nuklearnim elektranama, Bugarska je mogla izvoziti viškove električne energije i pridonositi stabilnosti regionalne mreže. Bugarska spremišta preuzimaju i višak solarne energije iz Rumunjske i Grčke kako bi ga po potrebi kasnije prodala susjedima po višoj cijeni.

Dozvole u rekordnom roku

Velika zarada samo djelomično objašnjava rekordni rast. Nikola Gazdov, koji je ujedno član upravnog odbora organizacije Solar Power Europe, upozorava da cijene električne energije na europskim burzama zbog solarne i vjetroenergije sve češće padaju na nulu ili čak u negativno područje. No u mnogim zemljama postupci izdavanja dozvola za baterijska postrojenja traju znatno dulje. U Bugarskoj se odobrenja izdaju brzo, a velika postrojenja mogu se izgraditi i priključiti na mrežu u kratkom roku. Od početka planiranja do prvog ciklusa punjenja i pražnjenja prolazi najviše 18 mjeseci.

Uključivanje velikog broja novih postrojenja predstavlja izazov za elektroenergetsku mrežu, ali istodobno potiče njezinu modernizaciju i izgradnju novih vodova, kaže Gazdov. Energetski stručnjak CSD-a Martin Vladimirov dodaje da u bugarskoj mreži nema ozbiljnih uskih grla. Povijesno gledano, mreža je čak predimenzionirana. Nekada je opsluživala tešku industriju koja je danas uglavnom nestala. Iako gospodarstvo već 15 godina raste, potrošnja energije i dalje je manja nego u vrijeme prije tranzicije.

Baterije - gotovo isključivo kineske

Spremišta uglavnom grade i njima upravljaju europske tvrtke. Dosad najveće postrojenje, kapaciteta 650 MWh u Novoj Zagori, zajednički je projekt austrijske tvrtke Enery i njemačko-bugarske tvrtke Sunotec. Litijske baterije isporučila je kineska tvrtka Sungrow. Gotovo sve baterije koje se koriste u Bugarskoj uvoze se iz Azije. „Jednostavno nude najbolji omjer cijene i kvalitete“, kaže Gazdov. Izravnih kineskih ulaganja, međutim, gotovo i nema.

„Trošimo sredstva EU i pritom dodatno povećavamo ovisnost o Kini“, upozorava Martin Vladimirov iz Centra za proučavanje demokracije. „Nije jasno ni sadrže li pretvarači osjetljive komponente.“ Ipak, upravljanje postrojenjima i softver ostaju u bugarskim rukama. Vladimirov očekuje da će EU ubuduće pri dodjeli potpora više prednosti davati europskim proizvođačima.

Alternativa već postoji. Od kraja 2025. bugarska tvrtka IPS (International Power Supply) u blizini Sofije proizvodi velike baterijske sustave i pretvarače. Prema navodima tvrtke, gigatvornica je izgrađena za samo sedam mjeseci bez subvencija, a EU ju je uvrstio među strateški važne dobavljače. IPS namjerava do 2027. godišnje proizvoditi 15 GWh sustava za pohranu energije. No i za njih su, prema pisanju portala Balkan Green Energy News, i dalje potrebne baterijske ćelije iz Dalekog istoka.

Tržište još nije zasićeno

Program potpore RESTORE završio je krajem srpnja. Za sad je otvoreno pitanje, hoće li se nastaviti procvat baterijskih spremišta. No popis planiranih projekata i dalje je dug. Martin Vladimirov očekuje da će se tržište postupno zasititi. Što se više baterija priključuje na mrežu, to su manji prihodi po pojedinom sustavu. Osim toga, kako se bude smanjivao udio elektrana na ugljen u proizvodnji električne energije, padat će i cijene energije.

Razlika između podnevnih i večernjih cijena električne energije i dalje će postojati, ali više neće donositi iznimne zarade. Operateri baterijskih sustava ubuduće bi mogli zarađivati i pružanjem usluga stabilizacije elektroenergetske mreže.

Dok Bugarska nastavlja širiti proizvodnju solarne energije, već godinama stagnira razvoj vjetroelektrana. Zato u danima sa slabim sunčevim zračenjem nema mnogo viškova električne energije koje bi se moglo jeftino kupiti i pohraniti.

Nikola Gazdov ipak smatra da još ima prostora za rast. „Do zasićenja će doći tek kada i susjedne zemlje počnu graditi baterijska spremišta sličnim tempom“, uvjeren je. „Jugoistočna Europa trenutačno je svojevrsni laboratorij za takav razvoj.“ Po njegovom mišljenju, za Bugarsku je novo iskustvo biti u nečemu među prvima.