"Ovo slijeće Boeing 738", objašnjava nam Wolfgang Hoffmann, "buka je manja nego pri uzlijetanju." Čak i u njegovom natkrivenom i zatvorenom zimskom vrtu čuje se brujanje motora zrakoplova koji se približavaju zračnoj luci Köln/Bonn. Kad bi taj umirovljenik sjedio vani, mogao bi pročitati i što piše na letjelicama, one tako blizu prolaze gotovo svake minute nad naseljima u istočnom dijelu Kölna. Prije 40 godina su Hoffmann i ostali stanovnici tog dijela grada osnovali Društvo za zaštitu od buke zrakoplova Köln/Bonn. Od tada se bore protiv posljedica zračnog prometa u njihovoj blizini.

Svoju terasu je umirovljeni inženjer građevine dao zatvoriti u staklo jer mu je "u vrtu postalo preglasno". Ali mu i dalje buka smeta dok gleda televiziju. "To je stvarno naporno." Na svom krovu je Hoffman dao instalirati mjerni instrument za buku. Ona zna dosegnuti i 77 decibela. "To te stvarno protrese, dok je buka od oko 70 decibela zahvaljujući prozorima s pojačanom zvučnom izolacijom još podnošljiva." I u zakonu o zaštiti od buke zrakoplova je granica od 65 decibela konstantne buke postavljena kao dozvoljena za dan - za noć je ona deset decibela niža. Za nove zračne luke ona iznosi 60 (dan), odnosno 50 decibela (noć).

Buka koju je teško dokazati

Ljudsko uho doživljava zvukove glasnije od 55 decibela kao krajnje neugodne. Ljudi pri takvoj buci moraju glasnije govoriti, a ona njihovom organizmu stvara stres. Glavni problem protivnika buke koju stvara zračni promet je da se službena mjerenja temelje na konstantnoj razini buke. Svi "ekscesivni" rezultati izmjereni unutar osam noćni sati, uključujući i period noćne zabrane letova, zbrajaju se i dijele, i iz toga se dobiva srednja vrijednost. "Ona je onda oko 56 decibela, ali stvarno neugodni su ti najbučniji momenti", objašnjava Hoffmann.

On već desetljećima prikuplja rezultate mjerenja, bilježi glasnoću i trase leta "kako bi u razgovoru s političarima mogao staviti na stol činjenice". Čak i tvrtke koje upravljaju zračnom lukom na svom internetskom portalu za buku koju proizvode zrakoplovi potvrđuju ispravnost tih činjenica. One su Hoffmannu i financirale ugradnju posebnih prozora u spavaćim sobama, prozora koji absorbiraju buku izvana - kao neku vrstu "odštete" za stalnu zvučnu kulisu. Samo nekoliko stotina metara od Hoffmannove kuće nalazi se pristupni koridor za slijetanje na aerodrom Köln/Bonn. Između 22 sata i 6 ujutro on registrira oko 100 letova. On sam može po noći spavati, kaže. "Ali možda sam već malo oglušio", dodaje 80-godišnji umirovljenik s dozom humora. Usprkos tome jako se dobro sjeća jedne noći kada ga je snažna buka zrakoplova na nebu iznad njega probudila: "Oblio me znoj. Od toga čovjek može dobiti napade panike."

Pojačani rizik od infarkta i moždanog udara

Prema aktualnoj studiji medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mainzu, buka zrakoplova može kod oboljelih od srčanih bolesti prouzročiti oštećenja krvnih sudova, porast tlaka i nesanicu. A sve to pojačava rizik od infarkta i moždanog udara.

Profesor Thomas Münzel je prvotno htio to testirati na 100 osoba. Ali rezultati su kod 60 osoba bili toliko nedvojbeni, da su medicinari odlučili okončati eksperiment. U njemu su probandi bili izloženi 60 noćnih letova. Srednja razina simuliranih letova iznosila je oko 46 decibela. Istraživači su pritom probande lijekovima zaštitili od mogućih šteta po njihove krvne sudove. Unatoč tome su se funkcije njihovog organizma pogoršale. U jednoj prijašnjoj studiji je već bilo dokazano da buka zrakoplova nanosi štetu krvnim sudovima zdravih probanada. Pritom nije igralo ulogu jesu li oni budni ili ne, dakle, registriraju li buku s neba svjesno ili nesvjesno.

"Uznemiren sam kad se noću budim jer se tada proizvode hormoni stresa poput adrenalina. Ali i kada se ne budim, ujutro se osjećam umorno", opisuje Thomas Kurscheid svoja iskustva s bukom od noćnih letova. Kurscheid živi na jugu Kölna i tamo ima liječničku ordinaciju. Buka tamo doseže u pojedinim trenucima i 80 decibela. Kurscheid upućuje kako stalna buka nije tako neugodna kao iznenadni bučni "ekscesi" izazvani letom zrakoplova: "Čovjeka to probudi iz dubokog sna i on nastavi spavati u drijemežu u kojemu se manje regenerira, s rezultatom da se ujutro osjeća smlavljen."

Po noći bi zrakoplovi trebali biti - na zemlji

Nesmetani san čuva zdravlje, tvrdi ovaj liječnik i autor knjiga. Čovjek koji je stalno izložen noćnoj buci ne može dugoročno dobro funkcionirati. Posebno je ona štetna za djecu. Ona se preko dana više ne mogu koncentrirati što na duge staze vodi do nemogućnosti učenja. "Politika bi trebala snizini dozvoljene granične vrijednosti za noćne letove", traži Kurscheid. On ukazuje na činjenicu da postoje i tehničke mogućnosti za uređaje koji smanjuju buku te tvrdi da je u okolici Bonna i Kölna oko 300.000 ljudi akutno pogođeno noćnom bukom aviona "s velikim posljedicama za zdravstveni sustav".

Za mnoge zračne luke u Njemačkoj vrijedi zabrana noćnih letova, ali ne i za Köln/Bonn. Tko se već ujutro želi bućnuti u more negdje na jugu Europe, može odavde poletjeti usred noći. U Wahnu, predgrađu Kölna, stacionirana je i zračna baza Bundeswehra. Ali najveću buku proizvode ipak teretni avioni. Na europskoj rang listi teretnog zračnog prometa ova zračna luka je na 6. mjestu. Otežavajuća okolnost je i ta što se radi o vrlo gusto naseljem području. Zrakoplovi UPS-a i FedEx-a pak polijetaju i slijeću prvenstveno noću. Neki zrakoplovi su bučniji od drugih, ali razina buke ovisi i o težini tereta. "Ako su zrakoplovi nakrcani do maksimuma, niže lete i stvaraju više buke", objašnjava Wolfgang Hoffmann i zaključuje: "Kada bismo uspjeli postići da ni putnički ni veliki teretni zrakoplovi ne smiju letjeti između 22 sata navečer i 6 ujutro, naš bi problem bio riješen."