Što znači, umrijeti dostojanstveno? I tko o tome odlučuje? Ta pitanja su među najosjetljivijima koje neko društvo sebi može postaviti. Njemački ustavni sud je 2020. odlučio: svaka osoba odlučuje za sebe. Autonomija je glavni prioritet kada se radi o umiranju i smrti. U vremenu kada ljudi mogu slobodno i samostalno odlučivati o svom životnom putu, to im se ne može uskratiti kada se radi o smrti.

Ta je presuda predstavljala radikalnu prekretnica. Prethodno je u Njemačkoj bio zabranjen svaki oblik pomoći pri samoubojstvu. Ljudi koji su željeli sebi skratiti život, morali su ići primjerice u Švicarsku.

Što znači pomoć nekome pri samoubojstvu?

U Njemačkoj od 2020. legalno rade Udruženja za pomoć pri samoubojstvu, nudeći ili direktno pomoć pri samoubojstvu, ili pronalaženje liječnika koji će to obaviti. Međutim, pomoć pri samoubojstvu je širok pojam: smrtonosni lijek osoba može ubrizgati sama sebi ili to može učiniti netko drugi. Ta razlika je u Njemačkoj ključna.

Ako osoba pokrene infuziju koja smrtonosni lijek usmjerava u krvotok, onda ona koristi pomoć pri samoubojstvu ili, kako se to još naziva, asistirano samoubojstvo. Ali, ako to na primjer učini liječnik, onda je to aktivna pomoć pri samoubojstvu, a to je u Njemačkoj zabranjeno.

Sada je na potezu njemački zakonodavac, dakle parlament Bundestag, koji će donijeti odgovarajući zakon i regulirati tu osjetljivu oblast. U raspravu u Bundestagu bila su upućena dva nacrta zakona: jedan je bio liberalan, dok je drugi predviđao da se pomoć pri samoubojstvu ponovo regulira kaznenim zakonom i to strože nego ranije.

Fenomen razvijenih industrijskih zemalja

U Nizozemskoj, Luksemburgu ili Portugalu na primer, aktivna pomoć pri samoubojstvu je dozvoljena. Bez obzira na to je li aktivna ili pasivna, pomoć pri samoubojstvu u osnovi je fenomen industrijaliziranih zemalja Europe, Sjeverne Amerike i Australije, ili onoga što se obično naziva Zapadom.

„To su zemlje u kojima se zakonodavstvo u ovoj oblasti mijenja, jer je autonomija dominantna vrijednost u društvu. Druge zemlje imaju kolektivne procese donošenja odluka, odnosno obitelji su puno više uključene“, kaže Lukas Radbruch, jedan od vodećih njemačkih liječnika palijativne medicine.

U Njemačkoj postoji više udruženja za pomoć pri samoubojstvu. Kažu da su ogromna većina onih koji im se obraćaju fizički teško oboljeli ljudi. „Njemačko društvo za humano umiranje“ (DGHS) navodi da se kod njih čitava procedura odvija vrlo pažljivo i da podrazumijeva nekoliko razgovora s odvjetnicima i liječnicima kako bi se s apsolutnom sigurnošću utvrdilo želi li osoba uistinu umrijeti svojom voljom.

Neka udruženja transparentno otkrivaju koliko ljudi su ispratili u dobrovoljnu smrt. „Verein Sterbehilfe“ je tako prošle godine pomogao da se izvrši 139 samoubojstava. U „Njemačkom društvu za humano umiranje“ prošle godine je bilo 229 asistiranih samoubojstava.

Samoubojstvo kao racionalna opcija?

Za filozofa i etičara medicine Jean-Pierrea Wilsa sva praktična pitanja postavljaju i ona fundamentalno etička: presuda Saveznog ustavnog suda Njemačke više ne definira niti jedan kriterij za legitimnost želje da se sebi skrati život. Teoretski i zdravi i mladi ljudimogu iskoristiti pomoć pri samoubojstvu. Jer, sud kaže, dovoljno je da je čovek „sit života“. I zaista, iz Udruženja za pomoć pri samoubojstvu navode da su 2022. tri zdrave osobe izvršile samoubojstvo uz njihovu pomoć.

To je zabrinjavajuće, smatra Wils: „Presuda je katapultirala raspravu u prvi red europskih rasprava o pomoći pri samoubojstvu“ – jer niti jedna druga zemlja ne ide tako daleko kao Njemačka.

„Bojim se da će se povećati broj samoubojstava kao racionalne opcije. Dakle, ako želim voditi život kao autonomna osoba, onda to uključuje samoubojstvo kao racionalnu opciju“, kaže Wils.

Biti „sit života“ je legitimno opravdanje

Lea Koch koja je angažirana u jednom udruženju za pomoć pri samoubojstvu, kaže da u praksi toga za sada nema. „Život je dragocjen. Svi razgovori koje sam dosada vodila bili su vrlo individualni. Ne vidim te efekte imitiranja.“ Ipak, ona smatra da je kriterij „biti sit života“ legitimno opravdanje za samoubojstvo i može razumjeti kad netko želi umrijeti – nakon dugog života.

U „Njemačkom društvo za humano umiranje“ ukazuju da je središnji kriterij ljudska autonomija: „Ako je pravo na samoodređenje dragocjeno tijekom života, to bi trebao biti slučaj i na kraju života“, kaže Koch.

Za neke, poput filozofa Jean-Pierrea Wilsa, to stvara nelagodu. On strahuje da će samoubojstvo i asistirano samoubojstvo dobiti status nečeg normalnog: „Tako nestaje cijela tragedija i drama samoubojstva. Tu postoji određeni efekt normalizacije.“

To su fundamentalna pitanja na koja će u budućnosti trebati naći odgovor. Primjer Nizozemske već pokazuje: sve više ljudi želi koristiti pomoć pri samoubojstvu. A Bundestag je još prije ljetne stanke namjeravao odlučiti kojim putem bi sada trebala krenuti Njemačka. No ni jedan zakonski prijedlog nije dobio dovoljnu većinu, iako su i jedan i drugi predlagali zastupnici iz različitih stranaka.

Ovaj tekst je aktualiziran 6. 7. 2023. nakon glasovanja u Bundestagu.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu