To je pomalo kao i Tour de France u biciklističkom sportu. Kao što je ta utrka daleko ispred konkurencije, tako je i Filmski festival u Cannesu ispred Berlina ili Venecije i drugih velikih filmskih festivala, ma koliko se Berlin i Venecija trudili oko političkih i umjetničkih obilježja svojih smotri. Na sjevernoameričkom kontinentu se milijunima financira filmske festivale, u Dubaju i drugdje se naftnim milijunima stvaraju potpuno novi festivali. Pa ipak, Cannes ni ove godine (od 11. do 22. svibnja) nitko ne može zaobići.

Filmski festival na jugu Francuske je bogata mješavina tradicije i povijesti, profesionalnih nastupa i proračunatog sklapanja poslova. Tko poznaje sklonost francuskog predsjednika prema javnim nastupima zna da on neće propustiti da priredi pompoznu svečanost otvaranja, tim više što će festival otvoriti film Woodyja Allena „Midnight in Paris“ u kojem jednu sporednu ulogu igra njegova supruga Carla Bruni.

Njemački filmaši zapostavljeni

Kad se slegne prašina oko Sarkozyja deset dana će u prvom planu biti filmovi. Tu je čitav niz etabliranih autora. Lars von Trier iz Danske s „Melankolijom“, Pedro Almodovar iz Španjolske s filmom „La piel que habito“, Aki Kaurismäki iz Finske s filmom „La Havre“, Nanni Moretti iz Italije s „Habemus Papam“, Nuri Bilge Ceylan iz Turske s filmom „Bir zamanlar anadolu'da“ te višestruki dobitnici Palme Jean-Pierre i Luc Dardenne iz Belgije s filmom „Le gamin au vélo“.

Hollywood je zastupljen s legendarnim redateljem Terrenceom Malickom („The Tree of Life“), Aziju predstavlja među ostalim Takashi Miike („Ichimei“). Francuska je tradicionalno zastupljena s više filmova, iz Austrije dolazi debitant Markus Schleinzer („Michael“). Njemačka je, kao i prošle godine, slabo zastupljena.

Sarkozy u „glavnoj ulozi“

S napetošću se očekuje francuski film „La Conquête“ koji će biti prikazan izvan konkurencije, a u kojem redatelj Xavier Duringer prikazuje pet godina političara Nicolasa Sarkozyja prije nego što je postao predsjednik. U središtu pozornosti je pritom odnos prema njegovoj bivšoj supruzi Ceciliji i borba za Elizejsku palaču.

Političke kontroverze bi mogao izazvati film jednog iranskog redatelja, koji je osuđen na višegodišnji kućni pritvor. Jafar Panai je u Cannes poslao vrlo osobni film. Radi se o višemjesečnom čekanju redatelja na odgovor suda na njegovu žalbu protiv presude iz prosinca 2010. godine („In Film Nist“, suredatelj Mojtaba Mirtahmasb).

Autor: Jochen Kürten / Anto Janković
Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm