Nije bilo ni uobičajene crvene trake, niti velikih škara kako to obično biva pri svečanom otvaranju nekih javnih ustanova. Možda zato jer nije bilo vremena za organizaciju. Bavarska vlada požurila je provesti svoj plan u vezi s lakšom deportacijom tražitelja azila s Balkana, a u utorak je bavarska ministrica za socijalna pitanja Emilia Müller posjetila Manching, u blizini Ingolstadta, kako bi prisustvovala otvaranju prvog njemačkog prihvatnog centra, isključivo za tražitelje azila iz zemalja koje je njemačka vlada ocijenila sigurnima. Centar je otvoren samo mjesec dana nakon što je ideju o takvom centru iznio bavarski premijer Horst Seehofer.

Vojarna "Max Immelmann" u Ingolstadtu pretvorena je u centar za tražitelje azila, koji nemaju izgleda za priznavanjem azila, ili kako je ministarstvo naglasilo u saopćenju za javnost: "za tražitelje azila iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije, zemalja koje se nalaze na popisu 'sigurnih zemalja'", kao i ljudi sa Kosova, iz Crne Gore i Albanije, za koje Bavarska smatra da bi također trebali biti na listi "sigurnih zemalja".

U svjetlu drame na glavnom željezničkom kolodvoru u Budimpešti, gdje je izbjeglicama dozvoljeno da se ukrcaju na vlak za München, ministrica Müller istakla je da se to moglo i očekivati. "Gotovo svi tražitelji azila koji su stigli do Mađarske, žele doći u Njemačku", rekla je ministrica Müller novinarima tokom otvaranja centra. "Kada pitate ljude gdje žele ići, oni uzvikuju: 'Njemačka, Njemačka, München'!"

Za ministricu Müller, kao i okupljene medije, upriličen je polusatni obilazak novog prihvatnog centra. U zgradama vojnog kompleksa u Ingolstadtu već je smješteno 250 tražitelja azila, a još 250 se očekuje narednih dana. Centar u kasarni "Max Immelmann" prvi je od ukupno tri takva oblika primarnog smještaja za izbjeglice s Balkana, koji bi trebali biti otvoreni u toj regiji i koji bi trebali primiti maksimalno 1.500 tražitelja azila.

Pod jednim krovom

Ako sve bude išlo prema planu ministarstva, registriranje, uzimanje otisaka, medicinski pregledi i saslušanja tražitelja azila bi trebali biti okončani u roku od četiri do šest tjedana. I ne samo to - vraćanje tražitelja azila u zemlje iz kojih dolaze, moglo bi biti organizirano sa lokalnog vojnog aerodroma u Ingolstadtu, ukoliko vojska to dozvoli.

"U Manchingu se svi sudionici u procesu nalaze pod jednim krovom", kaže Müller. "Ovdje se nalazi administracija, predstavnici institucija za registriranje stranaca, predstavnici Saveznog ureda za migrante i izbjeglice, kao i predstavnici administrativnog suda. Svi će raditi zajedno, što će svakako ubrzati proces".

Dok su novinari organizirano obilazili prostorije centra, prilikom čega su na pristojan način kontrolirani ( i spriječeni) u namjeri da sami lutaju centrom i eventualno se sretnu s nekim od tražitelja azila, uposlenici centra su već radili za svojim kompjuterima i pripremali se za prva saslušanja tražitelja azila.

"Ako su ovdje iz ekonomskih razloga, onda su saslušanja dosta kratka, oko jedan sat", kaže Carsta Müller, koja je upravo preuzela svoj novi ured. "Ukoliko se pak radi o slučaju progona, onda saslušanje može potrajati i do četiri ili pet sati".

No, budući da je zadatak centra da "filtrira" one koji azil traže iz ekonomskih razloga, a što se, kako kažu, može zaključiti na osnovu njihovog državljanstva, Carsta Müller priznaje da očekuje samo kraća saslušanja, te dodaje da su zahtjevi za azil odbijeni u gotovo 99 posto slučajeva izbjeglica a Balkana. "Albanci su, na primjer, jako iskreni. Oni odmah kažu da su došli kako bi se zaposlili ili studirali".

"Ne želimo zaplašiti ljude"

U međuvremenu, bavarska ministrica Emilia Müller pokušava objasniti da centar nije zamišljen za zastrašivanje. "Mi sve tražitelje azila jednako tretiramo, bez obzira da li dolaze sa zapadnog Balkana ili iz ratom zahvaćenih područja. Za sve njih osiguravamo smještaj", kaže ona, te dodaje da se nada "da će se u zemljama poput Albanije ili BiH uskoro pročuti da su šanse za dobivanje azila vrlo male".

No, ne može se reći da svo lokalno stanovništvo vjeruje ministrici. Prilikom posjete centru u Ingolstadtu nije bilo incidenata, niti nasilnih protesta neonacista kao što je to bio slučaj ispred izbjegličkog centra u Heidenau prošle sedmice. Ipak, dvojica starijih mještana čekala su ispred ulaza u centar kako bi saznali što se događa. "Sve su to izdajnici. Niko od njih nema ni trunke nacionalnog ponosa", kaže čovjek koji se predstavio kao Hensching, dok promatra pripadnike osiguranja, novinare, predstavnike vlasti. "Mi smo se borili da dobijemo ovu kasarnu 70. godina. Vojnicima je bilo drago biti ovdje. A što sada rade? Prebacuju ove prokletnike ovdje!"

Ingolstadt je udaljen tek nekih 20 kilometara sjeverno od Reichertshofena, poprišta jednog od mnogih napada na izbjegličke centre u Njemačkoj. Herbert Nerb, načelnik sela Manching strahuje da bi i novootvoreni centar u njegovom selu uskoro mogao postati meta ekstremnih desničara. "Nadam se da do toga neće doći", kaže Nerb za DW. "Mislim da ljudi koji su prošli kroz mnoge dramatične situacije, koji su progonjeni, imaju podršku lokalnih stanovnika, ali ne i oni drugi. Moramo iskreno reći da se ne možemo pretvarati da su ljudi sretni zbog dolaska izbjeglica".

Zbunjujuće statistike o Balkanu?

Udruge za zaštitu izbjeglica kritiziraju žurbu Bavarske da vrati ljude koji dolaze s Balkana, te odbijaju definiciju "sigurnih" država i onoga što nazivaju pristupom "transportne trake" u politici prema tražiteljima azila.

U izvješćima o ljudskim pravima, kako tvrde, navodi se da su Romi i druge manjinske skupine na Balkanu često žrtve diskriminacije na rasnoj osnovi ili društvenog odbacivanja. Osim toga, organizacije poput Pro Asyl ili Bavaria Refugee Council (Bavarsko vijeće za izbjeglice) tvrde da useljenici s Balkana uopće ne predstavljaju problem. Pro Asyl je u ponedjeljak objavio najnoviju statistiku prema kojoj, kako se kaže u priopćenju te organizacije, "s Kosova, iz Srbije, Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine dolazi znatno manje tražitelja azila, nego što se to javno prikazuje".

"Rasprava o 'sigurnim' zemljama je odvraćanje od stvarnih izazova", smatra Günter Burkhardt iz Pro Asyla i dodaje: "Stotine tisuća izbjeglica treba primiti u Europu i trajno ih integrirati".