Industrijska zona El Tarajal u Ceuti u 8 sati ujutro: umjesto prvih radnika u skladištima i vozača kamiona ovdje se uglavnom mogu vidjeti prljave deke i improvizirani šatori. U većini tih privremenih skloništa spavaju djeca i maloljetnici.

Procjenjuje se da se u gradu još uvijek nalazi između 3.000 i 5.000 maloljetnih migranata. Mnogi od njih više od dva tjedna žive na ulici jer ne mogu pronaći smještaj u prepunim prihvatnim centrima ove španjolske eksklave.

Nema pomoći za bolesnu djecu

Amina (ime promijenjeno) ima 14 godina. Mlada Marokanka i njen brat bili su među oko 80.000 migranata koji su krajem srpnja ilegalno prešli granicu Španjolske. Većina njih je u međuvremenu napustila grad. Ipak, prema podacima lokalne vlade, oko 9.000 ih je ostalo – među njima mnogo djece i mladih poput Amine.

„Najgore je što nemamo čak ni toalete“, priča djevojčica. „Moramo ići u grmlje, ali ne usuđujem se sama.“

Odmah pored Amine je Malika raširila nekoliko deka za sebe i svoje četvero djece. Marokanka priča da kao čistačica u Maroku zarađuje oko sedam eura dnevno. „To jednostavno nije dovoljno da se mogu brinuti o svima. Uskoro počinje škola, a nemam novaca za knjige, čak ni za pristojnu odjeću za djecu.“

Zbog toga je majka u posljednjem trenutku odlučila sudjelovati u masovnom prelasku španjolske granice, nakon što je o tome pročitala na društvenim mrežama. Ali sada ni Malika ne zna kako dalje.

„Jedno dijete se razboljelo. Imalo je visoku temperaturu, ali nigdje nisam dobila pomoć.“ Na kraju je majka pokušala pomoći djetetu oblozima od vode i octa.

Sve više silovanja maloljetnica

Malika kaže da se trenutno posebno brine za svoje kćeri stare 12 i 14 godina. Posljednjih dana je naglo porastao broj seksualnih napada u Ceuti. Policija trenutno istražuje najmanje 15 slučajeva zbog sumnji na silovanje. Lokalne vlasti pretpostavljaju da je stvarni broj slučajeva mnogo veći.

Liječnica Susana Ascaso posljednjih je dana liječila nekoliko žrtava silovanja. „Jučer je ponovo u hitnu pomoć došla dvanaestogodišnja djevojčica. Ispričala je da su ju drugi migranti uznemiravali i neprimjereno dodirivali. Došla je potpuno preplašena i uplakana. S njom je bila žena koja ju je pronašla na ulici. Ta žena je spasila djevojčicu.“

Liječnica kaže da joj je teško gledati uvjete u kojima ljudi žive. „Posebno su ugrožene djevojke mlađe od 18 godina. Osim toga, ovdje trenutno postoji velika brojčana neravnoteža između ženskih i muških migranata, što naravno ne pomaže.“

Nema jedinstvenog stava u španjolskoj politici

U ekskluzivnim intervjuima za DW nekoliko visokopozicioniranih članova regionalne vlade Ceute upozorava na ozbiljnost situacije.

Regionalna ministrica za zdravstvo i socijalna pitanja Nabila Benzina govori o „najgorem trenutku u povijesti Ceute" i zahtijeva veću podršku centralne vlade u Madridu. „Potrebno nam je više policijskih snaga – prije svega zbog zaštite mladih žena, ali i radi opće sigurnosti stanovništva.“

Predsjednik regionalne vlade Juan Jesus Vivas u razgovoru za DW govori o „situaciji visokog rizika", u kojoj je za javne službe sve teže djelovati. „Što se tiče maloljetnika, trenutno smo 5.000 posto iznad naših kapaciteta. To znači da se više nitko ne može adekvatno brinuti o njima."

Vlada u Madridu u međuvremenu je najavila da će, u skladu sa zakonom, maloljetnike rasporediti širom Španjolske. No do danas ne postoji konkretan vremenski plan, a predstavnici vlade već upozoravaju da će mehanizam raspodjele potrajati.

Nekoliko španjolskih regija u kojima krajnje desna stranka VOX sudjeluje u vlasti već odbija primiti migrante.

Povratak kao opcija?

Predsjednik vlade Ceute u razgovoru za DW zalaže se za drugu mogućnost: „Maloljetnici moraju biti ponovo spojeni sa svojim obiteljima. U suprotnom, marokanske socijalne službe trebale bi preuzeti skrb za njih." U trenutnoj krizi to vidi kao jedino rješenje i od Madrida zahtijeva pokretanje „odgovarajućih pravnih procedura“.

No mnogi maloljetnici kažu da se, unatoč teškim uvjetima u Ceuti, ne žele vratiti. Posebno migranti iz drugih afričkih zemalja već počinju graditi improvizirana skloništa na plaži Trampolin.

Sedamnaestogodišnji Ibrahim iz Sudana kaže da neće odustati dok „svojim roditeljima kod kuće ne bude mogao omogućiti bolji život“.

Ni četrnaestogodišnja Amina ne želi razmišljati o povratku u Maroko. „Škole kod nas su jako loše. Želim drugačiju budućnost za sebe. Jednog dana želim postati arhitektica.“