U Afumatiju, u četvrti na sjeveroistoku Bukurešta živi oko 7.000 ljudi. Mnogi od njih su pripadnici kineske manjine među kojima se mnogi bave trgovinom. Ispred jedne od njih stoji prodavačica tekstila i razgovara sa svojim suprugom, dok Rumunjka Maria Popescu upravo isprobava jednu kratku ljetnu haljinu. Njezin suprug Ion Popescu strpljivo je čeka ispred ulaza u trgovinu. „Kineski proizvodi su puno jeftiniji od zapadnih, zato puno Rumunja kupuje ovdje. Nisu doduše iste kvalitete no mi smo zadovoljni. Mogu se pronaći i po kvaliteti bolje stvari, recimo, pamučne košulje i cipele od kože“, kaže Ion Popescu.
 

Gradit će se i škole, vrtići i fitness-centri

Afumati je do nedavno bio poznat samo kao malo prašnjavo naselje na Nacionalnoj cesti broj 2 gdje su Kinezi na štandovima prodavali svoju robu. No, sredinom srpnja ovdje je otvoren najveći kineski trgovački centar u srednjoj i jugoistočnoj Europi. „Chinatown Romania“, proteže se kroz tri velike hale, od kojih je svaka veličine jednog nogometnog igrališta. U njima se nalaze trgovine tekstila, elektronskih aparata, alata i koječega drugog. Osim toga, u sklopu ovog centra se nalazi i nekoliko skladišta u kojima trgovci na veliko mogu pospremiti svoju robu. Do sada je oko 19 kineskih vlasnika raznih poduzeća u izgradnju ovog kompleksa investiralo oko 30 milijuna eura. No, to je tek početak, kaže Pan Jidong, jedan od ulagača. „Ovdje ne gradimo samo trgovački centar, već su u planu stambene zgrade, škole, vrtići kao i prostor za slobodne aktivnosti. Sveukupno planiramo izgraditi oko 600.000 kvadratnih metara prostora. Naš cilj je da u Bukureštu napravimo središte koje će okupljati sve kineske trgovce. Sveukupno u ovaj projekt namjeravamo uložiti oko 100 milijuna eura“, kaže Pan Jidong.

Kinezi na lošem glasu

Do sada Kinezi u Rumunjskoj nisu posebno mnogo investirali. To se u posljednje vrijeme međutim počelo mijenjati. Naime, sve više velikih kineskih ulagača, kako državnih tako i privatnih, dolazi u ovaj dio Europe i otvara trgovačke centre slične ovom u Bukureštu. Na otvorenju „Chinatown Romania“ nazočio je i sam rumunjski premijer Emil Boc. „Kinezi sve više postaju najveći trgovački posrednici između Istoka i Zapada, no šteta je i sramota da nas prati tako loš glas. Rumunjske novine naime često o nama pišu samo negativno: kako ne plaćamo porez jer mnogi naši dućani nemaju klasične blagajne pa prodavači ne izdaju ni račune. Ali, naravno da je želja i nas Kineza da se poslovi obavljaju prema propisima, legalno i pravilno. Zato i kažem da nije točno ono što rumunjske novine o nama pišu.

Ovakva velika investicija kao „Chinatown Romania“ je važna i za Rumunjsku, pa bi bio red da se o nama piše korektno. Naravno da na određenim problemima još moramo raditi. No, na kraju će sve ionako biti onako kako mora biti“, objašnjava ovaj kineski trgovac. 
 

 „Rumunji bi trebali učiti od Kineza“

No, negativno izvještavanje u medijima nije jedini razlog njegovoj ljutnji. Pan Jidong žali se i na loše uvjete poslovanja uopće koji postoje u Rumunjskoj. „Recimo način na koji se ovdje provodi kontrola nije nimalo ugodan. Postoje mnogi organi kontrole koji vrše pritisak na trgovce. Uopće se stječe dojam da ne postoji neki jedinstveni, standardizirani i transparentni sustav kontrole. U Kini je sve to puno jednostavnije i jasnije. Želja nam je da rumunjska vlada riješi probleme koje ima s birokracijom i infrastrukturom te da se na neke stvari ugleda na Kineze“, kaže Pan Jidong.

U hali broj pet se nalazi i štand trgovca čarapa Zhong Yuan-Tsinga. Ni on doduše nema blagajnu, no kupcima ipak izdaje račune. Ovaj 47-godišnji Kinez već 15 godina živi u Bukureštu zajedno s obitelji: suprugom i dvoje djece, a nedavno je postao i djed. Budući da je ranije radio više-manje ilegalno, prodajući robu na raznim štandovima diljem grada koje je policija vrlo često zatvarala i naplaćivala kazne, kaže da se sada osjeća dobro i sigurno. „Ovdje su vlasnici Kinezi a dobio sam i ugovor pa me više nitko ne može otjerati“, kaže Zhong i dodaje na relativno lošem rumunjskom: „ Chinatown je dobar i za Rumunje i za Kineze. Meni se jako sviđa živjeti u Rumunjskoj.“
 

Autor: Keno Verseck /  Željka Telišman
Odg. urednik: Anto Janković